berlin

IZVOZNICI PRIMITIVIZMA

Posted on : 13-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

6

piše: Sonja Breljak

16708208_1754283544888046_6895265096273686214_nSlavonski Brod-Berlin-Bad Homburg/  Piše mi ovih dana Elizabeta Kopić, dopredsjednica  Zavičajnog kluba „Brođani“ Berlin koja provodi  zimske i ranoproljetne dane u rodnom Slavonskom Brodu.

Elizabeta ili teta Liza, poznata je humanitarna volonterka koja je, u okviru „Brođana“ sudjelovala u brojnim dobrotvornim akcijama za svoj grad i svoju domovinu i koja je preko 40 godina dugim radom u Berlinu zaslužila i priznanje iz ruku kancelarke Merkel.

Piše mi, dakle, iz Broda na Savi naša Elizabeta šaljući i fotografije i utiske iz grada i u vrijeme kad je voda onečišćena i nije za piće. O tome je, nakon što su na tu temu na gradskom trgu u Brodu prosvjedovale i mame s djecom, pisala i komentar na fejsu ispod jednog teksta  objavljenog na gradskom portalu EBrod.  Elizabeta Kopić se u tom komentaru pozitivno osvrnula na prosvjedni skup mama kao i na podršku koju su prosvjedu, svojom nazočnošću dali gradski dužnosnici, među njima i gradonačelnik. Na ovakav pozitivan komentar  dobila je vulgarnu uvredu koju je izvjesni Matija Dragičević „junački“ izrazio riječima: „Kurvo glupa, lik je retardirano smeće iz Žeravca.“

Nemalo iznenađena razinom javne vulgarnosti i primitivizma, Elizabeta Kopić pokušava u daljem komentaru pojasniti: „Vi ste pogrešno shvatili što znači demokracija. Ja imam pravo u demokratskoj državi reći ono što ja mislim, ali Vi, Matija Dragičević,  u demokraciji ne smijete vrijeđati kao što ste Vi uvrijedili mene…“ Na ovu poruku i pouku, autor uvrede je izbrisao svoj post bez da se i jednom riječju ispričao za rečeno i napisano.

I dok gornjim doživljajem vidno razočarana, Elizabeta Kopić u Brodu razmišlja i o zakonskim potezima kojima bi se zaštitila od ovog vrijeđanja nje kao osobe, žene, supruge, majke, bake i prabake te dopredsjednice „Brođana “ u Berlinu, tješim ju nimalo ljepšim primjerom koji se nedavno dogodio meni i još ne posredno, porukom ili pisanim tekstom ili telefonskim razgovorom već izravno i neposredno.

Nedavno sam, sa suprugom nazočila završnici Večernjakove domovnice. Stipe Puđa, urednik vanjskog izdanje Večernjaka, redovito me, kolegijalno poziva na ovaj događaj kojeg onda pratim i o njemu tekstom i fotografijom izvijestim za Hrvatski glas Berlin. Pravo rečeno, jedan od rijetkih je to događaja na kojemu sudjelujem kao novinar a na koji me prati i suprug.

Organizacijski, poredeći prethodne godine, (iako bih imala i neke svoje prijedloge) bila je Večernjakova domovnica ove godine, najuspješnija. A svakako, organizator je polučio priznanje i satisfakciju (nije lako to sve organizirati) jer je na završnicu u Kongresni centar u Bad Homburg, pored brojnih iz političke elite u Hrvatskoj i Njemačkoj, stigla i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Večer protiče ugodno kroz prigodne govore urednika Večernjaka, mladih i simpatičnih gradonačelnika Bad Homburga i prijateljskog Dubrovnika te ministrice vanjskih poslova i na kraju i predsjednice Republike Hrvatske, potom dodjele priznanja, program na pozornici, večera, razgovori, druženje …

TV kuće su snimile potrebno, brojne kolege novinari isto tako, predsjednica s pratnjom već se povukla, pa je i vrijeme za mene kao novinara, malo opuštenije. Ispred ulaza u dvoranu slikam se s kolegicama drugih dvaju portala, Marijanom Dokoza i Ružom Babić Studer.  Naime, nas tri žene vodimo portale u Njemačkoj i Švicarskoj – Fenix, Hrvatski glas Berlin i Moja domovina. Priključuju nam se i kolegice Aleksandra Brnetić i Katarina Pejić  a pozivamo i Stipu Puđa za zajedničku fotografiju. Fotoaparat je u rukama  mog supruga.

U tom trenutku dok nastaje zajednička fotografija svi čujemo glasni povik: „S ovom u plavoj haljini ja se nikad ne bi slikao!“ I ponovljen više puta. Pogađate, „ova u plavoj haljini“ sam ja.  A netom smo završili fotografiranje prema meni su pred svima i naočigled, i dovoljno glasno upućene sljedeće riječi: „Ljudska nakaza! Ona je ljudska nakaza!“ Spominjale su se tu još kojekave životinjice sitnih zuba.

A sve skupa dolazilo je iz usta Željka Glasnovića, saborskog zastupnika. U dvorani ga, zbog velikog broja političara iz Hrvatske,  nisam ni zamijetila ali očigledno on mene jeste te je na odlasku iz dvorane (ono, ničim u trenutku izazvan) iskoristio priliku sasuti salvu uvreda na moj račun.  Kako sam ja i hrvatski i njemački novinar i na ovom sam događaju sto posto na novinarskom zadatku, suprugu dajem znak da se uopće ne miješa, niti ja reagiram, ignoriram uvrede. Kolegica Aleksandra Brnetić pokušava razjarenog Glasnovića smiriti riječima: „Pa dajte se smirite, samo sebi time još više štetite.“ No, ne uspijeva, uvrede se nastavljaju.

Možete li to vjerovati? Saborski zastupnik Republike Hrvatske koji (o, tugo moja) u Saboru zastupa upravo iseljeništvo (pa time i mene) u javnosti koristi takve izraze, vrijeđa, viče, galami na događaju u Njemačkoj kojeg je netom prije toga napustila predsjednica Republike Hrvatske, govorili ministri, gradonačelnici, pjevali glazbenici, družili se Nijemci i Hrvati. Koje skrnavljenje!

O ovome nitko nije izvijestio. Pa evo, i ja kao žrtva ovog verbalnog napada, prvi puta o tome pišem, možda i ponukana uvredama upućenim našoj Elizabeti Kopić ali i njenoj hrabrosti odgovoriti i boriti se pod motom: Demokracija je da mogu izreći svoje mišljenje ali nije da me možete vrijeđati.

Pozorniji čitatelji Hrvatskog glasa Berlin sjetit će se da sam prije više od dvije godine pratila i opisala predavanje saborskog zastupnika Željka Glasnovića u Berlinu te mišljenje o svemu što sam čula i vidjela sažela u tekstu naslova: Promašena tema. Kako su me nakon toga u 7 Dnevno u tekstu, objavljenom anonimnom pismu „hrvatskih iseljenika iz Berlina“ velikim, masnim slovima naslovljenom „Sonja Breljak obrušila se na generala Glasnovića“, opisali kao udbaša i bla bla bla, javih se i tekstom naslova „Kukavičje jaje“. I to je to. Velim, od tog događaja prošlo je više od dvije godine. Željka Glasnovića već sam u međuvremenu srela prije godinu dana. Ali, očigledno, on mene nije.

Što Vam je to rekao taj čovjek, zašto je vikao na Vas, pita me njemački bračni par koji je sjedio za našim stolom.

-Pa to je sramota, recite to i našem gradonačelniku, Vašoj predsjednici, pišite o tome, kažu Nijemci.

Ako napišeš što je bilo, tome onda nema kraja, veli dobronamjerno moj brat koji živi u Americi.

-Ako ne napišem što je bilo, onda tom primitivizmu nema kraja, otpisujem ja.

Jer njega, primitivizma i vulgarnosti (posebno prema ženama), na žalost, imamo izgleda i za izvoz.

 

 

Comments (6)

Draga Liza i draga Sonja, a sta ste ocekivali od nekog nepismenog generala. Ima vise takvih, koji misle da su uhvatili dragog Boga za bradu, kada sjede u Saboru, eto to je to, primitizam i nista ni vise ni manje!!!

Jos veci UZAS!!!Na skupu je bilo toliko novinara da niko o tome nije progovorio.Gdje je tu novinarska solidarnost prema kolegi.Da Sonja na kraju nije smogla snagu da sama napise o tome javnost o tome nikada nista nebi saznala.

UZAS!!! Kakvi smo mi to ljudi.Bas nitko da se javi da zastiti;zenu,majku cetvero djece,novinarku od nasrtaja prostaka.Bas me zanima tko mu je platio putne troskove i prenociste da dodje na domovnicu. Da pokvari ljudima sve sto su savrseno organizirali.Sonja je sigurno sama platila troskove. Gospodin ima srece sto je Sonjin suprug smiren i razborit i izabrao je najbolje resenje da ljudima ne pokvari festu. Da je se to desilo mojoj suprugi u mom prisustvu gospodin bi siguro bio u „gipsu“. Organizatorima svaka cast na savrsenoj organizaciji uz jednu primjedbu da drugi put bolje razmisle koga pozivaju.

Draga gospođo Elizabeta i Sonja
žao mi Vas je.

Vaš slučaj je pravi dokaz,da generali nisu za politiku već za vojsku.Oni su naučili razne vojničke komande.
Ali uvrjeda osoba,- nebi smjelo nigdje biti.

Evo dragi čitatelji o ovom slučaju što je Sonja doživjela nisam ništa znala do jučer, ali kada sam ja pročitala onaj uvredljivi komentar koji je napisao Brođanin Matija Dragičević bila sam toliko povrijeđena i uzbuđena i eto napisah Sonji što sam doživjela u svom rodnom gradu Slavonskom Brodu. Trebao mi je netko kome sam morala podijeliti moju bol i tako naravno pisala sam Sonji koju poznam već duže vrijeme i upravo nju očekujem u posjet našem Brodu. Naravno Sonja mi odmah odgovara: draga moja Liza ti niti ne znaš kakve uvrede sam ja doživjela u Bad Homburgu na dodjeli Večernjakove domovnice gdje smo već više godina bile zajedno. Pisala je Sonja na portalu Hrvatski glas Berlin i o nagradi upravo u Bad Homburgu koju smo mi Brođani iz Berlina također primili za Humanitarnu zabavu „Slavonijo u srcu te nosim“i o svakoj Humanitarnoj zabavi kao i o obilježavanju rođendana našeg Dragutina Tadijanovića. Pisala je i o nagradi koju smo primili upravo u našem Brodu a to je bila nagrada Grada Broda koju sam upravo ja primila iz ruku gradonačelnika gospodina Mirka Duspare a na kojem naš sada pokojni predsjednik Ivan Bitunjac radi teške bolesti nije mogao doći. Bilo je nas 16 članova iz Berlina na toj svečanoj predaji koju smo onda u Podvinju zajedno proslavili. I sada evo šta kazati na ovu uvredu koju je doživila Sonja od jednog saborskog zastupnika i upravo za nas u dijaspori. Ostala sam skoro bez i jedne riječi ali upravo tako razmišljajući o tom „našem“ saborskom zastupniku a obzirom da cijelo vrijeme i uvijek pratim rad Hrvatskog sabora malo mi je olakšalo jer upravo on je Saborski zastupnik kojeg ja osobno skoro ništa ne razumijem odnosno jezik kojim on govori. Mislim da nisam sama koja tako misli. To je moje mišljenje na koje imam demokratsko pravo. Što sada nakon ovoga što je doživjela Sonja trebam ja misliti i koje korake trebam poduzeti(ako trebam)nakon ovoga što mi je napisao Matija Dragičević i povrijedio me i ponizio. Što će reči moji članovi Zavičajnog kluba“Brođani“ Berlin kada pročitaju što sam doživjela i što proživljavam ovih dana u Slav.Brodu. Dosta mi se ljudi već javilo i kažu mi da se ne sekiram jer to nisam zaslužila, ali ja nisam još završila taj slučaj pa neka me osudi tko god hoće i kako hoće,a moja poruka je i Sonji da se ne treba dopustiti svakome onome tko misli da je nedokučiv i da iza sebe ima nekoga tko ga štiti nego takvima treba dokazati da i za njih postoji zakon. Pozdrav čitateljima u nadi da će shvatiti zašto je ovo sve napisano. Elizabeta Kopić

Write a comment