berlin

MOGA BRATA AMERIKA

Posted on : 21-02-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

7

piše: Sonja Breljak
bratSalt Lake City
/ Nakon burnog, čekanjem i promjenama leta, te potragom za prtljagom ispunjenog polaska i dolaska u USA, nastavak koji traje već desetak dana, ljepšeg je sadržaja.

Rat koji je iza nas evo već dvadeset i nešto godina, naše je obitelji i naše živote usmjerio u raznim, nimalo planiranim pravcima. Poredim to s pokidanom bisernom ogrlicom. Njene dijelove nastojimo prikupiti sve ove godine iza.

I naš posjet Americi, prvi i jedini do sada, dio je tog nastojanja da moja/naša/ uža obitelj, ne izgubi vezu i bliski dodir koji joj jedno vrijeme, fizički bijaše uskraćen.

Pamtim mog velikog brata Zdravka iz dana našeg djetinjstva, školskih dana, studija i naše mladosti. Dvije i pol godine stariji od mene, izvanredan učenik, svirao harmoniku, pjevao u gradskom zboru, studirao u Banja Luci, pravnik…

Puno mi slika, sretnih ili onih koje su manje takve, prolaze ovih dana kroz glavu. Dok ovo pišem, sjedim u bratovom domu u Salt Lake City, glavnom gradu i središtu američke države Utah. Između Europe i ostatka moje obitelji, troje (od četvero) djece u Berlinu, sad je devet sati razlike. Noć je, grad je prekrio svježi snijeg, mirna je ulica u kojoj stanuje moj brat, tek na stubištu čujem tapkanje šapa kućnog ljubimca, psa Mede kojeg su, već uobičajeno, u bratov američki dom „dovukla“ i roditeljima prepustila, bratova dva sina, Sanjin i Filip.

Bratova obitelj u ovom američkom gradu živi od 1995. godine. U logoru, ispod tribina gradskog stadiona u Bugojnu, proveo je svojevremeno, za nesretnih ratnih dana u Bosni i Hercegovini, osam dugih mjeseci. Sve je, u zgradi preko puta, sa šestog kata u stanu bez struje i vode, promatrala nesretna mati i s preostalim ženama i majkama, lovila priliku sinu doturiti kakvu sitnicu, hranu, ako su stražari bili dobre volje. Naše je prezime Kolovrat, moj brat je poput mene i moga oca, rođen u Bugojnu, obitelj je među starosjediocima, brat je dobar, predobar čovjek, potpuno „operiran“ od političkih i nacionalnih zavrzlama koje nam pojedoše živote. Pa ipak, niti jedne ruke u gradu našeg djetinjstva, da se zauzme za njega… Ajde, neću o tome sad, već o Americi moga brata.

gradDomaćini meni i mom suprugu te našoj mlađoj kćerki, pored brata, njegova je izvanredna supruga, moja srednjoškolska kolegica, Milena. O, da bio je to i o(p)stao, nacionalno mješoviti, mladi brak na koji se, poput malja, obrušio rat, podjele, razdvajanja, zarobljavanje, izbjeglištvo, nevolje, razmjena, iseljavanje… Puno su toga izdržali, savladali. Naši domaćini su i baka i dida, Milenini roditelji koji su sve ove  godine iza, u nedostatku vlastitih, bili predobri i dostojni roditelji i mom bratu. Kakva sreća imati ih.

Obitelj Kolovrat (za Amerikance prezimena nemogućeg za izgovoriti) živi u mirnoj, tipično američkoj ulici, urednih, za život ugodnih obiteljskih kuća s vrtom iza. Dva sina već su samostalna, fakultetski obrazovana mladića od kojih jednoga netom proslavismo vjenčanje u subotu iza te tako obitelji pribrojismo i lijepu i ljubaznu Amerikanku Natalie.

Puno je truda uložila ova obitelj u privikavanje na američki život. Učili jezik, radili, školovali se. I uspjeli stati i opstati na vlastitim nogama. Kao da je to lako, svjedočimo i iz vlastitog, izbjegličkog iskustva u Njemačkoj.

slano2Ulice u Salt Lake Cityju obilježene su brojevima i stranama svijeta, točnije koordinatnim sistemom. Grad leži, a to  mu i samo ime govori, na velikom slanom jezeru. Posjetismo slano jezero protekloga tjedna. Njegova  slanost je tako velika da u njemu ne obitava niti biljni niti životinjski svijet. Jedino čemu odgovara ta zasićenost solju jesu škampi, garnele koje se tu i uzgajaju i prodaju, naravno ukoliko  ih ne potamane brojne ptice u potrazi za hranom na putu u druga staništa.

Salt Lake City je glavni i najveći grad američke savezne države Utah poznat po kratici SLC.

Sam grad ima oko 200 000 stanovnika a s gradskom okolicom  broji skoro 1,5 milijuna. Osnovan je godine 1847. od strane mormonskih doseljenika na čelu s Brighamom Youngom. Otada pa do današnjih dana predstavlja središte te vjerske zajednice. Posjetila sam Temple Square, gradsko sjedište, centar u kojemu su smještena impozantna zdanja koja sva odreda pripadaju mormonskoj crkvi, jedan od najvećih hramova u svijetu, zatvoren za turiste, namijenjen podučavanju i vjenčanjima. Posjetih i Tabernacle, predivno zdanje u kojemu vježba, pjeva i nastupa poznati Mormonski tabernackle kor i ansambl (upravo je njihov glazbenik svirao orgulje) a potom i centar za posjetitelje gdje se može sve u detalje saznati o dolasku mormona u ove krajeve. U okolici Salt Lake Citya moguće je pogledati i cijelo naselje, jedno od prvih te impozantan spomenik pionirima koji su dolazeći iz drugih država (Ilinois) upravo Utah, odnosno Salt Lake City otkrili kao novo stanište mormonske zajednice.

bijela kucaNedaleko centra i sjedišta mormonske crkve leži i „Bijela kuća“, zdanje u kojemu je uprava države. Naravno kako, proporcionalno brojnosti u stanovništvu, vidljivo i po brojnim crkvama uokrug  grada i okolice, mormoni i u toj državnoj upravi imaju veliki utjecaj.

U ulici u kojoj stanuje moj brat, a radi se o obiteljskom, prigradskom naselju Sandy, brojni su i susjedi mu mormoni. Svi  s kojima sam razgovarala slažu se u tome  da su kao susjedi, mormoni vrlo susretljivi i ljubazni, uvijek spremni pozdraviti i pomoći ako zatreba, samozatajni u vjerskom smislu i nimalo nametljivi drugima. Vrlo su obiteljski nastrojeni te svake nedjelje, velike obitelji objeduju zajedno  i druže se privatno. Ne puše i ne piju alkohol pa je i u  gradu prodaja alkohola ograničena na specijalizirane trgovine a mladeži odlazak u kafiće i restorane gdje se alkohol toči, dozvoljen tek nakon 21. godine.

Salt Lake City je poznat kao rudarsko (bakar) te industrijsko i bankovno središte. S vremenom su u grad počeli dolaziti imigranti iz raznih dijelova svijeta kao i drugih američkih država, tako da je grad postupno počeo gubiti svoj izrazito mormonski karakter. Brojni doseljenici s naših područja ovdje su, poput i moga brata, našli novi dom te rade u tiskarama, industrijskim postrojenjima, bolnicama a nove, mlade, ovdje školovane generacije, i u financijskim i računalskim institucijama.

Turizam ovoga grada baziran je na zimskim sportovima. Salt Lake City je poznat i kao domaćin Zimske olimpijade 2002. godine, jednog od rijetkih događaja toga tipa koji je organizatorima donio profit pa su spremni opet se kandidirati za zimsku olimpijadu. S radošću se ovdje svi još prisjećaju triju osvojenih zlatnih medalja naše Janice Kostelić i proslave u jednom od restorana naših ljudi u centru grada.

Kad neki drugi puta dođem u Salt Lake City, a hoću, jer neću dugo čekati da ponovo vidim obitelj i drage ljude a i viza ima desetogodišnje trajanje a i ima se što vidjeti, sasvim sigurno će već biti gotovo proširenje sadašnjeg aerodroma koje je u tijeku. Naime, aerodrom koji je udaljen od grada 6 km jedan je od najprometnijih u USA.

Nadam se, da će unatoč snijegu koji evo još pada, naše uzlijetanje za koji dan biti moguće. Prije toga, ugrijasmo se tri dana pod, i u ova doba, vrelim suncem Las Vegasa … A, o tom, potom…

 

Comments (7)

Lijepo i osjećajno napisano a tko to može nego naša Sonja. Pozdrav rodice moja iz Slavonskog Broda

Divan putopis u koji si utkala svoja duboka osjećanja i sjećanja.Trenutci provedeni uz obitelj su dragocjeni onima koji obitelj slave. Svojim iskusnim perom povela si i mene dalekom zemljom i svijetom kojim su nas prilike i neprilike posijale. Upornost, snaga i vjera učinili su da opstanemo i postojimo daleko od domovine. Ipak, dom je tamo gdje nam je obitelj. Sretan povratak i još ovakvih lijepih priča uskoro.

Sonja,
svaka čast priča Vam je puna ljubavi,toplote prema obitelji i ljudima. I to je ono najpotrebnije što nam često nedostaje.

Baš topla priča!

Prekrasan putopis, draga Sonja! Iscrpan, poučan i obogaćen s puno emocija. Naučismo puno o Salt Lake Cityju ali i o potresnoj životnoj priči Tvojoj i Tvoje obitelji. Ali eto vidiš, ljubav sve prevlada i nadvlada. Drago mi je da si vidjela brata i njegovu obitelj, želim tebi i tvojima sretan povratak u naš dragi Berlin. A kad za kojih mjesec i pol dana dođem sa svojima u Berlin veselim se susretu s Tobom i Tvojim pričama iz Amerike.

Tako dirljivo i sjetno. Poklonila si nam dašak svoga udaha i svoje ljubavi prema bližnjima.Neka vam povratak bude manje kompliciran nego je to bio put u Ameriku. Sretno!

Predivno draga Sonja! Suze mi samo poteku. Radi tebe i brata,sudbine,teskog zivota….a i evo suze radosnice! Hvala sto si podijelila svoju pricu sa nama!

Write a comment