berlin

HERODI NAŠIH DANA

Posted on : 30-12-2017 | By : admin | In : PITANJA JE MNOGO

3

tekst: Marija Kukić
1779230_756673607736262_1993248323461039800_n-e1489567662705Proslavili smo blagdan Nevine dječice. To je dan sjećanja na nevinu djecu koja su svojim tek započetim životima obilježila Kristov dolazak na zemlju.

Herod od straha da bi mogao izgubiti svoju zemaljsku moć i vlast i da više neće biti kralj, jer se rodio Onaj koji će kraljevati svijetom, učinio je nepojmljivo zlodjelo.

Herod, židovski kralj, u strahu da bi ga novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, naredio je da se ubiju sva muška djeca do dvije godine starosti, nadajući se da će među ubijenima biti i Isus.

Na blagdan Nevine dječice svi koji vjeruju u Svevišnjeg i slijede Krista Gospodina, trebali bi se kao sustvoritelji života i svijeta zapitati kako postupaju prema daru rađanja i kako se odnose prema životu.

Ljudski život je svetinja i stoga se zgražamo nad nasiljem vlastodršca Heroda koji je pod svaku cijenu htio sačuvati vlast i zbog svojih sebičnih interesa okrutno pogazio  pravo na život  betlehemske dječice.

Kad bismo svi malo više vrjednovali ljudski život, Hrvatska sigurno ne bi umirala. Nažalost, danas ima Heroda jer se svakodnevno prolijeva  krv nevine i još nerođene djece.

Ne zna se točno koliko je betlehemskih dječaka pogubljeno, ali se o njihovoj mučeničkoj smrti ispričane i ispisane mnoge legende. Betlehemske dječake je kao mučenike prvi častio lionski biskup Irenej koji je i sam umro mučeničkom smrću.

Zašto svijet i naša zemlja izumiru? Jer je previše Heroda među nama, jer je previše pobačaja, abortusa ili bijele kuge što je jedan od najvećih problema današnjice. Zato je betlehemskim dječacima, ali i današnjoj nevinoj dječici, odnosno djeci u majčinoj utrobi koja su neželjena i kojima se planira smrt pobačajem ili onima koji su već pogubljeni na taj neljudski način, posvećena molitva „Bijela krunica“ ili  „Krunica nevine dječice“.

Prema kršćanskom nauku svaki pobačaj je čedomorstvo koje okrutno lišava života najmanjeg Božjeg čovjeka.

Narod koji ubija svoju djecu, nema budućnosti.
Patnja nevinih, nerođenih odredit će sudbinu svijeta…
Žurno je potrebna jedna velika svjetska molitva za nerođenu djecu. (Sl. Božji papa Ivan Pavao II.)

 Nema mira u svijetu dok se ubijaju nerođeni.
Oni su najsiromašniji među siromasima.
Ako i ne možeš spasiti sve,možeš li spasiti barem jedno nerođeno dijete, spasi ga!  (Bl. Majka Tereza)

Izvor: Zvonik, časopis Subotičke biskupije i Hrvatska udruga Benedikt

Comments (3)

Herod je ubijao tuđu djecu.Ali ubiti vlastito čedo?!Strašno.Imam unučića od osam mjeseci.Gledam ga kako raste,slušam kako guguće,već je izgovorio i moje ime.Narasla su mu dva zubića.Čudo je giedati ga i slušati.Pitala am samu sebe;“Bože što bi bilo da ga njegova majka nije rodila?“
Hvala ti,Bože, na tom blagoslovu!

Ima jedna zapovijed medju deset najvaznijih, ona se takodjer protivi oduzimanju tudjeg zivota, i tudjih zivota, pa bilo ko da je u pitanju. Ona se protivi svakom ubijanju. Bog jasno zapovijeda ‚NE UBIJ!“

Svaki zivot je cudo, nevidjeno cudo koje samo Bog moze prirediti, covjek nikako, ni pored sve tehnologije i znanja kojima raspolaze. Zivot treba slaviti, svoj i svaciji tudji. Pobacaj je cedomorstvo. Ali ne zaboravimo i unistavanje svih drugih zivota je ubistvo. Kada ubijamo nevine jaganjce, kada koljemo svinje i prasice, kada glave na cjepalu odrubljujemo purama i pilicima, kada odstreljujemo srne i veprice, a sve radi stomaka svoga. Ili kada ubijamo lisice i lasice da bismo se zakitili krznom. A Bog, kada nas je stvarao (6.dan) je zamislio da budemo cedni i bez krvi na rukama, icije krvi. Pa nam je u Knjizi postanka (glava 1, stih 29) zapovjedio biljem i plodovima da se hranimo, da budemo VEGETARIJANCI. Evo sta nam je rekao dok nas je stvarao onakve kakve nas je htio:I doda Bog: „Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!“. No mi ne htjedosmo po bozijem, uzoholismo se pa bas kao Adam, u grijeg zagazismo. U grijeh kojim i danas hodimo. I sta je Bogu preostalo osim dvoje: 1. da nas unisti, sto On koji je ljubav bezgranicna, nije mogao uciniti, ili 2. da nam ‚progleda kroz prste‘, pa nas ovakve grijesne trpi i podnosi, sve dok se ne urazumimo. S toga nam ‚kroz prste gleda‘ i kada zivote tudje unistavamo ili sami se medjusobno unistavamo. No, i tome ce doci kraj, jednom kada shvatimo da idemo u unistenje svega oko nas, zivog svijeta i okolisa, a i nas samih. Kada shvatimo da ovako u samounistenje idemo.

Write a comment