berlin

OTAC

Posted on : 05-12-2017 | By : admin | In : Stjepan Poljaković: PANONSKI PERISKOP

0

piše: Stjepan Poljaković
picturedadDvojica braće, mojih prijatelja, godinu dana odlaze služiti svoga oca. Tako su se rasporedili da je svaki dan jedan s njime. Stariji čovjek slabijega zdravlja, po svjedočenju svojih sinova, zaslužio je da mu na pruženu ljubav i podnesenu žrtvu kroz svoj život, oni vrate dio ljubavi i pažnje.

Ovih dana mi je za oko zapela inicijativa iz Švedske, da se  o Bogu Ocu prestane govoriti u muškom rodu. Netko „osjetljiv,“ a u stvari moralno  poremećen pismoznanac našeg vremena, dovodi u pitanje autoritet Oca. Nerado se služim uvredama, ali i u Bibliji stoji: „Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar.“ (Izreke 26.5)

Moralno izopačeni umovi dosjetili su se igrati spolovima tako da ni otac nije više on…nego ono….

Za moje prijatelje i za mene je Otac bio i ostao On.

Ne jednom smo mogli vidjeti da se vrijednost čovjeka ocjenjuje prema njegovom odnosu prema roditeljima. U 10 zapovijedi Bog našu zemaljsku dugovječnost uvjetuje poštivanjem oba roditelja.

Otac je glava, dio obitelji koji je isturen, čuva ostatak obitelji od pogibelji. Ako je otac pravi otac, članovi obitelji se osjećaju sigurni i zaštićeni.

Švedskom mudracu replicirat ću stihovima Apostola Pavla :

 Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (Pos. Rimljanima 1.21-25).

Dragi Bog je kao svaki otac, roditelj, rasporedio, predvidio i pripremio sve što je potrebito da se Njegova djeca u Njegovom domu, u Njegovoj blizini osjećaju sigurni. Dobar dio života proveo sam slušajući i prateći sudbine mojih prijateljica i zato mogu odgovorno reći: „Đavao, kojega mnogi negiraju, a (ne)svjesno mu služe poremetio je odnose u društvu do te mjere da se više ne zna tko je tko i što. Nije čudo da se „ono“ pojavilo kao opcija.

Nijedan otac, koji voli, neće uskraćivati prava supruzi i djeci, niti jedna supruga i majka koja voli, neće dovoditi u pitanje autoritet oca.

Jednom sam se našalio s mojim najboljim prijateljem, služeći se njegovim oružjem. Zafrkavao sam ga dobra dva sata. Prije nego li stigoh doma, stigoše poruke njegove žene. Sve se svelo na to da otkud meni pravo da ga zafrkavam. Da se s njime uspoređujem? Iz svega zaključih kako je moj prijatelj veliki srećković jer ga žena iskreno voli. Njegovu poziciju oca u domu nitko ne dovodi u pitanje.

Koliko ste puta čuli: tatina kći i mamin sin?

Je li slučajno da kćeri često više vole oca, a sinovi majke? Mislim da nije.  Nagonski traže sigurnost koju može pružiti očevo krilo.

Danas je pohlepa za kapitalom uvukla nježniji spol da se upusti u utrku i poslove koje im Nebeski Otac nije namijenio. Žene zbog svega danas rade 30% više i dulje nego muškarci. Đavao je osmislio natjecanje i borbu spolova u kojoj svaki spol inzistira na svome pravu. Ispada da su očevi kao očevi krivi za to jer nisu u stanju zaraditi, brinuti se za svoju obitelj.

Đavao je došao na ideju, da dovodeći u pitanje zemaljskih otaca, dovede u pitanje poštivanje i Oca na nebu. Isti taj Diaobolo,  šaptač, šapće i predlaže moralno izopačenim bundžijama da uporno inzistiraju na svojim pravima.

Da bih bio jasan, moram biti grub i sirov.

Analizom socijalno osjetljivog zapada dođoh do spoznaje da od običnog oca, muškarca, veću zakonsku zaštitu uživaju djeca, invalidi, životinje, homoseksualci, žene. Sve se čini da se uloga oca obezvrijedi.

Mudraci današnjice u raspravama o ravnopravnosti spolova izruguju Bibliju, ukazuju na obespravljen položaj žene, prozivaju Boga da je nepravedan bez da su se dubinski pozabavili materijom.

Jedan od najljepših Biblijskih stihova, koji se citira kao utjeha, govori upravo suprotno. Bog svoju ljubav, najplemenitije osjećaje prema djeci uspoređuje s ljubavlju majke:

„Može li žena zaboravit’ svoje dojenče,
ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboravit neću.“

Toliko o Ocu.

Write a comment