berlin

DIJELIM RADOSNU VIJEST

Posted on : 11-10-2017 | By : admin | In : Stjepan Poljaković: PANONSKI PERISKOP

0

piše: Stjepan Poljaković
shutterstock_13986311Postoje biblijski stihovi koji mi odzvanjaju u ušima još godinama nakon prvog čitanja. Jedan od njih nalazi se u 2. Knjizi o kraljevima.

„Rekoše tada jedan drugome: ‚Ne smijemo tako raditi. Današnji dan je pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako dočekamo jutro, bit ćemo krivi. Zato pođimo! Javimo dvoru radost!‘ (2. kraljevima 7.9).

Kratki presjek događaja. Aramejska vojska opkoljava Samariju i presijeca putove opskrbe.

Samarijom je zavladala glad, toliko strašna da su ljudi postali kanibali.

Ne jednom čuli ste pojedince kako se ne mogu načuditi ovakvim zapisima u Starom zavjetu.

Ima ih kojima je Stari zavjet prekrvav i okrutan za čitanje. Pisanje današnjih kroničara je kao mnogo pozitivnije i manje strašno!

Junaci mojeg članka  su gubavci.

Gubavci su česti sudionici biblijskih priča. Po ondašnjem shvaćanju, biti gubav značilo je biti kažnjen od Boga.

Propis o gubi je nalagao:

»Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ‘Nečist! Nečist!’ . (Levitski zakonik 13.45).

Propis je nalagao da žive izvan naselja.

Dakle, naši gubavci iz priče živjeli  su izvan grada u kojem je vladala glad i između neprijatelja koji su ga opkolili. Bezizlazna situacija.

Gledajući situaciju u Lijepoj Našoj imam dojam da su svjetski bankari svojim kreditima opkolili i u smrtonosni zagrljaj obuhvatili dobar dio Lijepe Naše.

Biti gubav, možda  je težak izraz i sigurno teško stanje. Guba, o kojoj bih  ja danas govorio, nije dermatološka bolest.

Svi ćete se složiti kako bolest tijela, pa makar bila tako drastična kao guba, nije toliki problem kao bolest, gubavost duha. Bolest tijela  za uzrok u mnogome ima bolest duha.

Gubavac naših dana je nemoćan čovjek osuđen na lagano umiranje, osuđen je i na to, da rate za kredite koje je digao u stranim bankama, zarađuje u zemljama iz kojih te banke dolaze. Spas i oslobođenje od okupacije traži se u neprijateljskom taboru.

Kako se osjećaju umirovljenici, bolesni i nezaposleni koji za spas od gladi moraju pokucati na vrata socijalnih samoposluga, javne kuhinje i na kraju kopati po kontejneru? Kako se osjećaju mališani koje bogatiji dripci zafrkavaju što nose garderobu jeftinijih robnih marki? Nije li sve što se oko nas događa suptilniji oblik kanibalizma?

Osjećaj nemoći je guba našeg vremena, zarazan i tako vidljiv kao i guba na tijelu zaraženoga. Od očaja  ne vidimo ni tračak pozitive, sve vijesti i svi statistički podatci su protiv nas.

Pitanje svih pitanja:“Ima li među nama onih koji su svjesni svoje bolesti, ali unatoč svemu žele tražiti tračak svjetla, radosnu vijest za sve, sebe i one naoko zdrave?“

Ja sam radosnu vijest čuo iz usta gubavih, od društva odbačenih ljudi. Prije 27 godina ušao sam u prostoriju u kojoj su sjedili bivši robijaši, narkomani, pljačkaši, oni koje su svi od rodbine do susjeda proglasili živim mrtvacima. Svi oni su svojim ozdravljenjem svjedočili ono što je prorok Jeremija davno zapisao:

Dobrota Jahvina nije nestala,
milosrđe njegovo nije presušilo.
Oni se obnavljaju svako jutro:
tvoja je vjernost velika!

»Jahve je dio moj«, veli mi duša,
»i zato se u nj pouzdajem.«

Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje,
duši koja ga traži.

Dobro je u miru čekati
spasenje Jahvino! (Tužaljke 3.22-26).

Lijek protiv osjećaja nemoći nudi nam Nebeski Otac na stranicama svoga pisma. Gubavci iz opkoljene Samarije mogli su pokupiti plijen koji im se nudio u neprijateljskom taboru i nastaviti svojim putem. U gradu su i onako bili prezreni i odbačeni. Ali savjest im je nalagala da gladnima jave radosnu vijest.

Lijek protiv gube našeg vremena moramo tražiti sami, moramo ga na kraju i željeti. Moramo se sami odlučiti želimo li do kraja života strugati kraste s očajem zaražene duše ili ćemo do zadnjeg daha tražiti tračak svjetlosti i makar jednu radosnu vijest u danima koji su pred nama. Kada ju nađete, podijelite je s drugima da radost bude veća!

U eter s vremena na vrijeme prodru iskustva onih koji su iskreno i strpljivo tražili lijek od Nebeskog Stvoritelja. U konačnici, On nas najbolje pozna i najviše voli. Pitajte one koji su to osjetili u svome životu!

Write a comment