berlin

MAJA S POEZIJOM SPAJA

Posted on : 27-03-2017 | By : admin | In : Maja Šiprak

2

U rubrici Poezija, pridružila nam se i Maja Šiprak, pjesnikinja iz Zagreba.

Maja ŠiprakZagreb-Berlin/ –Poštovana, obzirom da vidim da na portalu Hrvatski Glas Berlin objavljujete poeziju, bila sam slobodna javiti se i upitati želite li objaviti nešto od mojih radova iz 6. stihozbirke. Urednica je književnica Božica Jelušić, a izdavač -nakladnik Hrvatski sabor kulture-Zagreb.

Stihozbirka je tiskana i promovirana u veljači ove godine. Šaljem materijal, biografiju, fotografiju, recenzije i četiri pjesme

Eto tako je glasila prva poruka Glasu pristigla iz Zagreba, točnije iz ruku pjesnikinje Maje Šiprak. I uistinu, kako u poruci i stoji, u privitku me dočeka i Majina biografij, i fotografija a bome i opširna recenzija. Sve po propisu.
No, mene/nas baš i ne zanima toliko fotografija, ni biografija a bome niti opširna recenzija pa tražimo i očekujemo živu riječ samo nama upućenu, pa to, našoj mogućoj budućoj suradnici, jasno i poručujemo:  
-Zanima me topla priča (ma i pet rečenica!) o Maji i poeziji, dakle samo naša, za nas pisana. Nakon toga možemo otvoriti Vašu rubriku i početi, nadam se, dugu, toplu i prisnu suradnju. Na naš i Vaš način. Kao u zajedničkom domu do kojem mi je stalo koliko i Vama do vaše poezije. Pjesnicima su pjesme poput djece a meni je Glas stvoren mojim rukama ( i rukama mog pokojnog kolege)  prije devet godina, upravo to isto -dijete do kojeg mi je vrlo stalo. Eto, čekam Vaše javljanje.

U novom javljanju naslovljenom s: Tko je Maja Šiprak?, stoji sljedeće:-Rođena sam u Sisku (uvjerena sam da je roda zalutala pa me ispustila u prvo naselje na koje je naišla). Danas živim i radim u Zagrebu.

Poezija je moj virtualni svijet, moje Međuzemlje.

Stihovi su mi natopljeni ljubavlju, privrženosti, posvećenosti, uzajamnom pripadnju.

Ljubav se nikad ne može ispisati do kraja – evo, šesta stihozbirka je izišla i još imam inspiracije pjevati o ljubavi.

Rijetko pišem o određenoj osobi, uglavnom je to imaginaran muškarac, druga polovica mene potreban za harmoniju dualnosti.

Njemu se obraćam, smijem, plačem se, obožavam ga, a ponekad, kad zasluži, udijelim mu pljusku. A onda ga opet volim…

Odogovor na pitanje „Tko je Maja Šipra?“, ipak ćemo ( i sa zadovoljstvom) morati potražiti u stihovima koji dolaze.

Dobro nam došla!

 

Comments (2)

Hvala dragoj Mariji Juračić na podsjećanju i osvrtu koji je napisala na jednu od mojih sedam izdanih knjiga. Jedna je od rijetkih osoba koja pogađa u srž onog što želim izreći kroz poeziju, ogoliti se – kako je to jednom lijepo rekla.
Zahvalna na bezrezervnoj podršci kako njoj tako i gospođi Sonji, odnosno Glasu Berlin.
Maja

Poznajem poeziju Maje Šiprak. U recenziji jedne njezine zbirke sam napisala i osjećaj me nije prevario:
„Muškarac u pjesmama, iako važna figura, stoji u pozadini. Autorica ne opisuje ni njegovu fizionomiju, niti njegovu osobnost. On je tu kao portret ljubavi, simbol silne emocije žene koja bez ljubavi ne želi i ne može ostvariti svoje ženstveno i ljudsko biće.
Muškarac je nedjeljivi dio ženina života, drugi dio duše, potreba koja se diše kao što se ljubav diše da bi dala smisao i začin životu.

Write a comment