berlin

TITO

Posted on : 05-01-2011 | By : admin | In : Zarobljen u ludilu

7

RADIO SPLIT
piše: Boro Vučković

Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca koji grizu automobilske gume.
- Što radite, drugovi?
- Jedemo automobilske gume, druže Maršale!
- Gume su za ranjenike, za vas su felge
…reče zapovjednički drug Tito i lagano odjaha dalje.
Taj stari vic, koji smo sedamdesetih prepričavali kao studenti, prva mi je asocijacija kad netko danas spomene Josipa Broza Tita. Vjerujem, da bi se i redatelj Tonči (Antun Vrdoljak op.ur.) šeretski nasmiješio kad bi čuo ovu anegdotu o zločincu i zasigurno bi to uvrstio u vjerodostojna svjedočenja kojim obiluje njegov skupi serijal. To je najbolje učiniti uz dobar stari škotski whiskey, jer to odmah asocira i na drugu ratnu anegdotu.
U najtežim ratnim danima, zima okovala i šume i brijeg, grije se drug Tito u pećini uz vatricu i očekuje pomoć za svoje umorne i gladne borce. Pomoći niotkud. Kad pred jutro huka avionskih motora i Britanci padobranima šalju pomoć. Svoje najbolje borce pošalje Maršal van da pogledaju što to šalju saveznici.
- Vrate se borci razočarani i raportiraju Titu: -Samo neko smrdljivo piće, smrdi po stjenicama, ne znamo što ćemo s tim!
- Prva proleterska na Igman po led – naredi drug Tito sijevajući slavodobitno plavim očima. I tako je nastao Igmanski marš.
Još se vrtjelo dosta toga u životu Maršala uz jelo, piće i žene. Sjećamo se i svinjske glave koju je kao dječačić skuhao, pa su se razboljeli stomačići. Zatim je poznata anegdota o krađi pekmeza s bakina ormara, ali ono u Tončijevu serijalu o pečenoj prepelici, moram iskreno priznati, prvi put sam čuo! Zato serijal ne doživljavam kao povijesno ozbiljan iako se Tonči trudi tako ga prikazati. Zato i nastavljam sa svojim skromnim doprinosom uz želju da i to nađe mjesto u nekom budućem serijalu: Ovaj je prva liga.
Bitka na Neretvi.
Prilazi partizanka Mara i reče Titu zabrinuto: Druže Tito, imamo samo 20 kg kruha. Što ćemo?
Na to će drug Tito nježno – podijeli to ranjenicima. Mi ćemo izdržati. Kad prijeđemo Neretvu, skoknut ćemo do Gojka na janjetinu.
Dobro ima još vjerodostojnih viceva, kao onaj:
Sreli se Tito i Tuđman na onome svijetu. Tuđman kaže Titu:
- Zdravo, diktatoru!
A Tito odgovara:
- Zdravo, imitatoru!
Dobar mi je i ovaj koji ste gotovo sigurno čuli:
Vozi se Tito u vlaku i vlak odjednom stane.
- Zašto je stao?, pita drug Tito.
- Druže Tito, nema više pruge!
A Tito će: Brzo zovite omljadince i nek’ izgrade prugu!
Potom se vlakom vozi Ante Marković. Vlak stane i Marković upita:
- Zašto je vlak stao?
- Nema više pruge!
Marković će: Brzo skidajte prugu kojom smo prošli i postavljajte je naprijed!
Nedavno se vozi Jadranka vlakom. Vlak stade!
- Zašto je vlak stao?
- Gospođo premijerko, nema više pruge!
Jadranka: Ljuljajte vlak, nek’ izgleda kao da se vozimo!
I tako bih ja to unedogled, ali dok Jaca ljulja vlak, sjetih se da ovo pišem u povodu okrugle obljetnice – tri desetljeća od Titove smrti. Tog sam dana bio na postdiplomskom studiju u Nizozemskoj. Živio sam te 1980. u  hostelu s drugim studenticama i studentima iz zemalja Trećeg svijeta. Nisam mogao vjerovati svojim očima. Dolazili su mi uplakani i izražavali sućut. Nizozemska televizija prenosila je cijeli sprovod. I tada sam shvatio Titovu međunarodnu veličinu.
Putujući svijetom, vrata su mi se, ne jedanput, otvarala na spomen Tita. I danas tri desetljeća poslije njegove smrti, ulice i trgovi mnogih gradova u svijetu nose njegovo ime, a njegov lik je još uvijek na novčanicama nekih afričkih zemalja. I sad to treba bagatelizirati? I zašto? Činjenica je da je Titovo nedjelo kasnih četrdesetih i ranih pedesetih nedvojbeno, ali i isto je tako nedvojbena antifašistička borba i da mu se cijeli svijet poklonio na ispraćaju. Da je Jugoslavija valjala, vjerojatno bi opstala. Ali kad gradiš novu kuću, želiš da bude bolja od stare! A koliko je bolja? Prije je, kaže moj prijatelj iz Bosne, 90 posto ljudi živjelo dobro, a 10 posto loše. Danas je obratno. To je ono što mnoge muči. Može Tonči napraviti serijal i za 50, a ne pišljivih 10 milijuna kuna. Može dovršiti i onaj o jugoslavenskoj mornarici, ali činjenice su činjenice.
Htio sam se malo našaliti, a misli odletješe, nenamjerno, u ozbiljne vode. Zato u čast obljetnice još neki stari vicevi koji su se pričali sedamdesetih i nitko nije zatvoren, ma, koliko se trudili neki pokvarenjaci dokazati kako je tada bio mrkli mrak. Neka se samo sjete kako je bilo onima u Istočnoj Europi. Sve te države koje su nas danas prešišale po standardu gledale su Hrvatskoj u leđa. Neće biti da je baš rat za sve kriv. Neka malo razmisle i o onoj Brune Bušića iz 1975.:
…Da smo složni i čestiti, davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako …
… No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?
A sad vic:
U posjetu jednoj tvornici Tito upita radnika za strojem:
- Koliko šarafa proizvedete na dan?
- Samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
- Zar samo toliko!? Ja bih na tvom mjestu napravio bar dvadeset!
- Znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist, odgovori radnik.
I ovaj malo žešći:
Budi se Tito u zimsko jutro u jednoj od svojih luksuznih vila. Prošeta dvorištem, kad neko, u snijegu mokraćom ispisao njegovo ime. Pozove Tito vjerne mu udbaše da utvrde tko je učinio svetogrđe.
Poslaše mokraću na analizu i gle čuda – urin pripada Raifu Dizdareviću. Druže Raife, to se od tebe nisam nadao, kori ga Tito. Ono, mokraća jest moja, veli pokunjeni Dizdarević, ali je rukopis Jovankin!!!
I za kraj jedan što mi se osobito sviđa:
Opalio Tito iz sačmarice na jato divljih pataka, ali ni jednu nije pogodio. Kraj njega neki ambiciozni poltron: Nevjerojatno – mrtve, a lete …

Comments (7)

Vicevi o Titu imaju dodatni učinak da njegovu vladavinu prikažu bezazlenom, a bila je opaka diktatura, doduše blaža od one istočnoblokovske, ali ipak neusporedivo nepodnošljiva u usporedbi s prilikama u zapadnim demokracijama. Za takove viceve išlo se u Jugi u tamnice. Tito spada u deset najvećih zločinaca 20. stoljeća, stoga vicevi o njemu moraju djelovati sablažnjivo i opsceno na one koji su bili žrtve njegova režima. Vicevi služe i kao ventil da se ublaže pritisci dikatorskih režima.Onaj o putovanju željeznicom ide u koruist “Jugoslavena” Ante Markovića jer je njegov “prijedlog” o nastavku putovanja najpametniji, a onaj gospođe Kosor glupi iluzionizam. Navodeći “argument” da su na Titovom pogrebu bili gotovo svi važniji državnici svijeta nastoji se ublažiti posljedice njegove diktature. Tito je ostavio ruševine jedne države koja je morala propasti. Čak je i španjolski diktator Franco ostavio “sređeniju” zemlju od Tita.
Bušićev citat očito je falisifikat, ali i Bušić nije bio prorok nego intelektualac koji je zalutao u politiku , a da se bavio pisanjem ostavio bi dublji trag u hrvatskoj borbi za slobodu ; u biti tragična figura. Ako uzmemo u obzir da je SFRJ dobila goleme, čak i nepovratne, kredite sa Zapada i da su je “uzdržavali” gastarbajteri sa svojim deviznim pošiljkama, onda se ipak u njoj nje tako dobro živjelo kako se moglo da je imala slobodnu tržišnu privredu . Da u Hrvatskoj nije bilo rata s enormnim materijalnim gubicima, da smo kroz 20 godina imali uspješan turizam i da nije bilo tranzicijskih krađa, ( kakve su bile u još gorim oblicima u svim postkomunističkim zemljama ) danas bi se u Hrvatskoj živjelo gotovo kao u Austriji. A živi se bolje nego u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Hrvati su skloni kuknjavi, bolje bi im išlo da se prihvate rada namjesto što sjede po kavanama i kritiziraju sve i svakoga. Ovo je pretjerno, ali nije daleko od istine. Naravno, u Hrvatskoj slabo žive nezaposleni i umirovljenici, no tu dijele sudbinu s ostalim supatnicima u tranzicijsdkim zemljama. Prosjećna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 850 eura, u Srbiji 350, čak u Bugarskoj i Rumunjskoj nije znatno veća . Mislim da će sve biti bolje za desetak godina, ali mi smo nestrpljiva nacija koja očekuje da će joj drugi pomoći jer to, navodno, zaslužujemo. Malo više realizma dobro bi došlo svim Hrvatima .

Gospodo Milčec i Mayer,
mislija san da ste mi vi još nešto boljeg vida, a kad ,eno, vi na jeno oko ne vidite ništa: Od silnih viceva vi ste prividili ča van je šjor Vušković usput, onako u cilofanu…, ugura, ah.

Aj se vi, lipi moji, malo probudite i ne budite mi tako bidno na jeno oko – slipi…

Lipo vas pozdravljan
Vaš Stipe

Bravo gosp. Vučkoviić, odlični vicevi iza kojih se skriva puno surove istine. No politička ocjena vrijednosti titova “djela” vam je pučko- površna:
Mogu neke zemlje 3. svijeta (diktaturevine kao i propala Juga) još imatai Titovu sliku na svojim novčanicama jer su to kod njih uveli vladari Titova tipa. Za Tita se je živjelo bolje: Neki da, a zato su stotine tisuća Hrvata (oni koji nisu još bili pobijeni il i u zatvorima) bježali preko granice, a za uzvrat jugi slali devize. I tako je kapitalizam spašavao titov socijalizam. Titi je bio loš i nezainteresiran gospodarstvenik. Relativno “blagostanje” za dio pučanstva onodobno bio je rezultat ondašnjen svjetsko gospodarskog stanja., a Juga je primala izdašnu materijalnu pomoć iztoka i zapada: Da u tome je tito bio pravi maher. U Jugi je bilo dosta sloboda za one koji nisu dovodili u pitanje diktaturu komunističke partija, a oni koji jesu kažnjavani i uništavani su na sve načine-do lišavanja života.
Današnji hrvatski kapitalisti su zapravo bivši partijci-tehnokrati koji su večinom manipulacijo i prievarom prigrabili društvena poduzeća. inohrvati, koji su u početku pokušali investirati u hrv. gospodarstvo otjerani su raznim birokratskim zagorčavanjima od drugova bivše jugo-birokracije. Danas ti bivši jugo-tehnokrati drže manje više sve ključne pozicije hrv. gospodarstva i uz pomoć bivše jugo-birokracije sprovode amoralni kapitalizam, izrabljujući radni narod na odvratan način. Ti “drugovi, bivši jugo-tehnokrati i birokrati su postali najpouzdanija peta kolona prljavog svjetskog kapitala (Danko Končar&Co), spremna služiti svjetskom kapitalizmu, kao “progresivan dio hrvatskog naroda. a ovi če ih zautvrat, uz englezku asistenciju, podrčati u gajenju dobrih sječanja na “djelo i lik voljenog nam tavarišća tita). Hrvatski narode, probudi se i budi konačno svoj svoj na svome!

Poütovani gospodine Vučković,
citirate dvojbeni Bušićev tekst. On, kao hrvatski revolucionarac, teško da je bio autor toga doduše proročanskog štiva: Pogledajte u Wikipediju:

“U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
Često se uz Brunu Bušića vezuju i citati: „ … Da smo složni i čestiti davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako …“[8]
„… No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?“[9]
Nemogućnost saznanja o kojem se tekstu radi, umanjuje vjerodostojnost citata. Neki izvori negiraju vjerodostojnost ovih citata, te spominju da se radi o citatima iz knjige “Imoćani” Ante Matića.[10]”
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Bruno_Bu%C5%A1i%C4%87#cite_note-9

Nije badava ni ona izrečica nastala iza domovinskog rata.Nekad su krali i nama su dali a sad kradu nama niš ne dadu er sve izuzetno u svoje torbe trpaju.

Zbilja odličan tekst. Ima takvi više na radju Splitu od istog novinara. Ovu sam stvar skinio sa radio Splita i laminira, da mogu i prijateljima dati da pročitaju, nema svak PC.

Odličan tekst:puno humora i puno zbilje!Preporučam ga svim čitateljima ovoga portala,ali i onima koji to,još,nisu a žele postati!

Write a comment

Friend: tai game java - Game Mobile - game mobile online