berlin

MIRIŠE NA DUGU SURADNJU

Posted on : 22-04-2015 | By : admin | In : Ivica Smolec

4

Naš novi suradnik je Ivica Smolec, pjesnik i pisac kratkih priča iz Velike Gorice.

kafic teatar 3 2013Kako naslov i kaže, već prva slova našeg sugovornika, zamirisaše na dugu suradnju. Pa kako? Otkud to znaš već unaprijed? -pitat ćete se. Pa eto, muka (na)mirisati kad (se) ima šta.

Kao bogata i gusta krošnja jorgovana poetski su plodovi našeg budućeg suradnika. Nevažno …bijeli, modri, gusti, rjeđi …važan je miris koji ostavlja trag. A traga tu ima, još i kako!

Pa evo, predstavljamo Vam našeg novog suradnika.

Ivica Smolec je rođen 1954. godine u Zagrebu, živio, školovao se i radio u njemu do 1985. Danas živi u Velikoj Gorici.

Dvadesetak godina radio u zagrebačkom „Končaru“, kao razvojni inženjer, na najsloženijim poslovima razvojnog projektiranja elektroničkih sklopova i uređaja za temperaturna mjerenja i termičku zaštitu na velikim strojevima u elektroenergetskim postrojenjima. Sudjelovao na sajmovima tehnike i inovacija u zemlji i inozemstvu, osvojio više priznanja, diploma, nagrada i plaketa. Nekoliko godina radio je u Austriji, nakon toga predavao grupu predmeta vezanih uz elektrotehniku i elektroniku u srednjoj školi.

Toliko ovdje o njegovoj struci, njegovoj dragoj elektronici s kojom je, privatno, hobistički, i poslovno, proveo skoro cijeli život.

S prvim romanom „Vode teku dalje“ osvojio je književnu nagradu „Albatros“ 2004. godine. Od tada je počeo predstavljati svoj književni rad, ako se zanemari jedna epizoda iz 1974. godine, kad mu je nekoliko pjesama uz kratki životopis tiskano u novinama. S prvim poglavljem neobjavljenog romana „Akvamarin“ 2007. godine osvaja glavnu nagradu na natječaju „Moja priča“ izdavačke kuće „Inmag“ iz Zagreba.

Recitira svoju poeziju na pjesničkim tribinama, raznim kulturnim priredbama, otvorenjima likovnih izložbi, na radiju, televiziji, u Zagrebu i u drugim gradovima, ali i na terapijskim grupama pacijenata sa psihičkim problemima, na sastancima klubova liječenih alkoholičara, u domovima za stare i nemoćne…

Član je kultne udruge „Jutro poezije“ iz Zagreba koju su osnovala najveća pera hrvatske poezije još sredinom prošlog stoljeća i prvi inozemni član literarne grupe „The Inn Scribers“ iz Harlowa kraj Londona. Početkom svibnja 2014. istupio je iz Udruge umjetnika „Spark“ iz Velike Gorice čiji član je bio deset godina, od 2005. godine.

Piše na standardnom hrvatskom, na kajkavskom i na engleskom. Piše poeziju raznih stilova i tematike, slobodni stih, slobodno rimovane pjesme, terce, katrene, sonete, misaonu, refleksivnu, ljubavnu, protestnu, ironičnu poeziju.

Pjesme su mu izvođene na Festivalima kajkavske lirike i glazbe (2005. do 2010.) koje organizira KUD „Kustošija“ iz Zagreba, na „Cest is d’best“ festivalu u Zagrebu (2008.), na Drugom velikogoričkom glazbenom festivalu (2009.), na državnim smotrama učenika osnovnih i srednjih škola Lidrano, na Croatiadi u Mađarskoj (pobjeda 2012., treće mjesto 2013. godine).

Nekoliko pjesama uglazbili su mu Neven Dužević, pokojni Zvonko Knežević, Ivan Nestić (diplomirao kontrabas u Bernu, svira u Švicarskom komornom orkestru i, povremeno, u Bernskom simfonijskom orkestru), Đuro Pišpek.

S poezijom i razgovorima o poeziji gostovao je na televiziji i na više radio stanica. Tiskan je širom Hrvatske, do 2015. godine u pedesetak zbornika, časopisa…

Do sada mu je poezija uvrštena u sljedeće antologije:

  • antologija „Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu“ (ALFA, Zagreb i Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb, 2009.),
  • „Antologija Jutra poezije“ („Jutro poezije“, Zagreb, 2010.)
  • „Antologija suvremenog velikogoričkog pjesništva“ (POU Velika Gorica, 2010.)
  • antologija „Subića, hrvatski pjesnici o životinjama“ (V.B.Z., Zagreb, 2011.)
  • antologija „Stablopis, hrvatski pjesnici o stablu i šumi“ (Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb, 2011.).
  • antologija hrvatskog pjesništva „More mora“ (Studio „Moderna“, Vlastita naklada Đuretić, 2014.).
  • antologija hrvatskog pjesništva o ljubavi „Oblizujući suze“ („Druga prilika“, 2015.)

Tiskana je u zbirkama i časopisima u inozemstvu ili na drugim jezicima:

  • „Eternal Portraits“ („Poetry.com“, SAD, 2005.)
  • Anthology „Reflections And Shadows“ („The Inn Scribers“, Engleska, 2007.)
  • „Balkanska kafenisanja“ („Balkan Cafe Australija“, SAD, 2008.)
  • zbirkama „Balkansko pero“, „Kapija istoka i zapada“, „Duhovna konekcija“ i „Izvan dometa“, s međunarodnih književnih susreta „Udruženja za kulturu – Novo Sarajevo“ (KNS, 2009. do 2012. te 2013.), Bosna i Hercegovina
  • haiku pohvaljen na Basho festivalu (2008). tiskan u časopisu „The Mie Times“ u Japanu
  • dvojezični (hrv. ― engl.) časopis „Diogen pro culture“ ― Sarajevo, BiH / Whitefish Bay, Wi, USA ― haiku, haiga, haibun u nekoliko brojeva
  • dvojezična (hrv. ― engl.) međunarodna zbirka haikua i haigi u spomen na preminulog Vladimira Devidea, uredila Đurđa Vukelić Rožić

Jedan haiku izložen mu je na „Haiku zidu“, Oregon, SAD, 2011….

Krajem 2009. godine tiskao je knjigu „O ljubavi i tuzi“ s poezijom i kratkim pričama.
Uređivao je, lektorirao, korigirao, čak i recenzirao, grafički uređivao, prelamao i pripremao za tisak knjige drugih autora. Bio je glavni urednik časopisa „Spark“ koji je prestao izlaziti zbog nedostatka sredstava, kreirao i uređivao internetske stranice Udruge umjetnika „Spark“. Uređivao je dizajn, birao sadržaj, bio je novinar, foto i video snimatelj i webmaster stranica Udruge od 2005. do 2014. godine.

Organizirao je pjesničke natječaje „Valentinovo“ 2008., 2009., 2010. i 2012. te „Još jedno proljeće“ 2013. i „Još jedno proljeće – s tatom ili bez njega“ 2014. godine. Na svim tim natječajima kreirao je plakate, diplome, priznanja i zahvalnice, animirao pjesnike na učešće, informirao medije, bio član ili predsjednik žirija. Zahvalnicu za zalaganje u promociji ove udruge dobio je 2008., a veliko ulje na platnu Nevenke Vlašić kao nagradu „Sparka“ za angažman u organizaciji i provedbi valentinovskog natječaja 2010. godine.

 

Ivica, dobro nam došao na stranice Hrvatskog glasa Berlin!

Comments (4)

Svaka Vam čast i čestitke Ivica.

Drago mi je da ste se našli u mojim stihovima. Uvijek ih pišem iz duše, kad sami navru. Kad sam pokušao „po narudžbi“ ili „na silu“, nisam bio zadovoljan rezultatom.

Zahvaljujem na dobrodošlici, Marija, i vama i Sonji!!

Ne samo da ste pokušali, nego ste svojim predivnim, sjetnoživotnim stihovima duboko dotaknuli i srce mi i dušu. Hvala Vam na tome!

I još nešto; Budite uvjereni da glavna urednica, naša Sonja, zna jako dobro što radi i zašto Vas je primila u veliku obitelj HGB. Dobro nam došao, poštovani gospodine Ivice!

Pozdrav svim čitateljima ovog zanimljivog i kvalitetnog portala! Hvala administratorici gospođi Sonji Breljak što je omogućila da svojim mislima i osjećajima pokušam taknuti srca i duše čitatelja!

Write a comment