berlin

TAKO JE JEDNOSTAVNO VOLJETI

Posted on : 16-11-2014 | By : admin | In : Marijana Šundov: PISMA IZ BELGIJE

0

Luksemburg – Gibraltar sjevera – prvi dio

tekst i foto: Marijana Šundov
1. (2)
16. studenoga 2014./Bilo je to nedjeljno popodne prepuno sunca sa blagim vjetrom, ali ipak dovoljno jakim da stvori zlatno-crvene rasplesane leptiriće od lišća iznad ceste.

Rukovodeći se onom poznatom mudrosti kako se tri stvari ne mogu vratiti nikada više, a to su riječi koje si kazao, vrijeme koje je proteklo i prilike koje si propustio, uputili smo se auto-cestom od Brisela  prema Luksemburgu.

Nikako nismo htjeli propustiti priliku – željeli smo posjetiti dok smo još ovdje, jedan od sigurno najinteresantnijih gradova Zapada – Luksemburg, udaljen samo nekih 180 kilometara.

Prometnice radnim danima često sa kilometarskim kolonama bile su zadivljujuće prazne, kao i sama garaža u samom centru grada kod katedrale Naše Gospe (Notre Dame). Pored toga i cijena parkinga nedjeljom je gotovo simbolična.

Tako da je nedjelja definitivno najbolji dan za jednodnevni izlet do Luksemburga, državice – grada, posljednjeg Velikog Vojvodstva na svijetu, ali i jednog od glavnih gradova Europske unije gdje su smješteni Glavno tajništvo Europskog parlamenta, Europska investicijska banka te Europski sud pravde. Sve je to Luksemburg, a uz to prema nekim podacima Svjetske banke ( iza Katara) najbogatija država svijeta.

5. (1)Pomalo je ovo nestvarno mjesto, mislim stojeći na zidu utvrde smještene na visokoj litici. Ispred mene prostire se kanjon pa druga litica i druga utvrda zapravo cijeli niz – kilometri i kilometri tvrđava i obrambenih zidova koje vidiš kako vijugaju.

Za sve zaljubljenike povijesti ovo je „obećana zemlja“ iz koje kao iz knjige „čitaš“ povijest ratovanja. Doista, mislim, svijet je onoliko zanimljiv – koliko smo mi radoznali. Obrambeni pojasevi grada jedan iznad drugog. Kada bi u ruke neprijatelja pala prva linija utvrda ostale bi druge dvije na još višoj visini.

Pomislim kako je ovo mjesto sigurno bilo neosvojivo – sve dok je bilo ljudi spremnih da ga brane.

Ispod grada su bili ( i još uvijek su u dužini 20-tak kilometara) tuneli i skloništa za ljude. Vraćaju mi se slike iz povijesno-fantastičnog spektakla „ Gospodar prstenova“ o epskoj borbi ljudi za obranu svoje zemlje – odnosno grada. Ljudi sa imanja i farmi bježali su u sigurnost gradskih zidina. Ispod grada, u skloništima, dok su se njihovi muževi i sinovi borili bile su žene sa malom djecom osluškujući zvukove bitke. Scenografija ovog filma je kao posuđena od Luksemburga, grada koji je u 10.stoljeću počeo rasti oko starorimske utvrde „Castillum Lucilinburhuc“.

6 (3)Svaki vladar dodavao je nove i nove utvrde i obrambene zidove, a posjedovanje ovog jakog uporišta na strateški važnom mjestu često je mijenjao odnos snaga europskih sila. Zvali su ga stoga – „Gibraltar sjevera“. Naravno prelazio je iz ruke u ruku –  Burgundija, Habsburgovci, Francuzi, ponovo Austrija pa Nizozemska …austrijski Habsburgovci ponovo i naravno Francuzi sa Napoleonom, te konačno 1815. s porazom Napoleona i Bečkim kongresom Luksemburg postaje neovisna država – Veliko Vojvodstvo.

A, geslo ove mini državice ( spjevano u doba željeznog kancelara Bismarcka) svjedoči kako o ovoj burnoj prošlosti tako i o duhu njezinih stanovnika jer poručuje velikim susjedima Nijemcima, Francuzima i Nizozemcima –  „Želimo ostati ono što jesmo!“

Srednjovjekovna jezgra grada – zidine, utvrde i čuveni kazamati s pravom su u UNESCO-voj listi svjetske baštine. Doista svjetska je to baština – dio ljudske povijesti, odraz ljudskog duha i svijesti u jednom vremenu.

Važno je znati kakvi smo bili i možda kakvi smo još uvijek. Europu trenutno ne potresaju ratovi, ali svijet ljudi itekako je u ratu. Novi načini ratovanja i uništavanja…novi načini obrane i građenja …

Spuštamo se strmim stepenicama niz padinu odnosno obrambene zidove jedne od litica do samog dna klisure kojom teče rijeke Pétrusse koja meni trenutno više sliči na potok.

3 (3)Ako mislite kako se radi o ruševinama gdje se misliš kamo ćeš stati i hoće li ti kakav kamen pasti na glavu – varate se.

Bajkoviti mostići, zidine, održavane utvrde, predivno drveće i cvijeće, a sve ukomponirano u park i šetnicu pokazuje duh i bogatstvo ovog grada. Nisu to ruševine i napuštene utvrde – ovo je mjesto u kojem život nije stao stoljećima.

Ovo je grad koji živi i kroz svoje stare građevine koje su skladno ukomponirane u noviji dio, pa u onaj još noviji onaj moderni koji pokazuje snagu i moć današnjeg Luksemburga kroz zgrade od stakla i čelika.

Međutim, još smo naravno ovdje u starom srednjovjekovnom gradu na dnu gdje je rijeka, a iznad s obje strane litice.

2 Izlou017Eba o mostuIznad nas nalazi se čuveni Adolfov most čiji poznati luk je sada u mreži skela nevidljiv.  U tijeku je rekonstrukcija. Adolfov most povezuje dva dijela grada. Sagrađen između 1900. I 1903.godine bio je svjetska senzacija. Imao je najveći kameni luk na svijetu. Ime je dobio po tadašnjem luksemburškom vladaru – velikom vojvodi. Čuveni luk ipak i sada vidimo na fotografijama izložbe otvorene odmah pored mosta.

E, praktični Luksemburžani! Nisu oni gradili početkom 20-stoljeća konstrukcije poput Eiffelovog tornja ili Atomiuma  kako bi pokazali znanje svojih arhitekata i moć, nego – most – kamenu dugu koja se uklopila u stari dio grada, spojila dvije obale i pokazala arhitektonski genij konstruktora.

Kakav narod – takve i građevine – prolaze mi misli. S državama i narodima je kao i sa ljudima.

Što želiš?

Unaprijediti svoj život, stvarati oko sebe sklad i smisao, poštivati svoju prošlost, ali ne dozvoliti da ti ona uništi budućnost …

Živjeti za sebe …iskoristiti ono što imaš ne gledajući i ne zavideći onom tamo preko puta …

Prihvatiti sebe i svoje mogućnosti – uvijek idući dalje. I znati kako ti smisao ne može nitko dati ako ga ti sam sebi ne stvoriš.

A, tako je jednostavno – voljeti sebe i druge ljude.

Write a comment