berlin

AVANTURA IDENTITETA

Posted on : 12-06-2014 | By : admin | In : 17 OSVRTI

1

Ja sam Bosanac iz inata i moći

Armin Pohara
kriza identiteta kuca maca zec (3)_1330424308_675x0Prije neki dan jedan od mojih drugara upitao je na glas samoga sebe ŠTA SAM JA???

Kaže, ja više ne znam jesam li Hrvat, Bosanac ili Amerikanac?

Ja mu kažem: Pa budi sretan da imaš sve te izbore, i da možeš biti sve to!!!

Nalaziti odgovor o svom identitetu u tako uskim formama put je u neuporedivo dublje nesreće nego li postavljanje pitanja i traganja za njim.

Traganje za vlastitim identitetom je nikad završen proces, to je put. Tvoj identitet, moj identitet, naši identiteti su bolji što su složeniji,  jer upravo tako možemo lakše i razumijevati i voljeti svijet oko sebe.

Nitko se od nas nije rodio sa tim pitanjima i sve nam je to vještački nametnuto kroz odgoj i društvo u kome smo odrastali. Iz takvog odgoja i takvog društva su se i porodile sve ove naše nesreće.

Ja se osjećam Bosancem, jer u sebi nosim stvarno osjećanje bola o besmislenosti svih naših sukoba, jer sam čitajući i otkrivajući istine o nama shvatio ono sto sam oduvijek na neki drugi način oduvijek znao, da smo mi jedan narod, jedno stablo koje je raširilo svoje grane na sve strane.

Moj Bosanac u meni je relativno apolitičan pa i na svojstven način anacionalan u onom smislu kako naciju tumače naši ljudi. Moj Bosanac je moje stanje duha, moj sevdah i moja ljubav ali i moj pokret otpora, moj vrisak i pobuna.

Ja sam Bosanac jer mi se tako zove zemlja iz koje dolazim. Ja sam Bosanac iz inata i moći. Velike moći da sam određujem tko sam a ne po diktatu sumnjivih etno-komesara.

No ima u meni i Hrvata… Hrvat živi tu u meni i svaki dan prelazi preko našeg mosta u Brodu, sve do prvih poljubaca sa jednom slatkom šokicom u parku kod Plavog Polja. Ima u meni i Srbina i Makedonca i Crnogorca čoče, pa i Slovenca.

Ali tu nije kraj, ima u meni i Mađara i Italijana, Francuza, Švaba, Rusa, Amerikanca… Gdje su te granice… Bog nije stvorio nikakve granice… Sve granice stvorili su ljudi zarobljeni strahom od nepoznatog i drugačijeg, a granice po svojoj suštini dovode do ograničenosti.

I zato druže, relax, i budi sretan zbog složenosti svog identiteta, nijednog se ne odriči i na svaki budi ponosan jer te ja i mi koji te znamo i volimo i onako ne vidimo kao ništa od svega toga. Mi te druže vidimo uglavnom kao zajebanta i muzičara!!!

Elem, kada se čovjek svede na samo jedan identitet koji ga čini onim što on jeste, osobom, na primjer na naciju, narod, vjeru, a takvih je oko nas i previše, on je otvorio ona opasna vrata gdje nasilje postaje prirodan odgovor na sve nesporazume sa svima onima koji nisu kao on.

I obrnuto, što čovjek sebe vidi složenije i kompleksnije (kada se samo djelom doživljava kroz etnički ili vjerski identitet, ali sebe prije svega doživljava kao unikat, kao neponovljivo biće satkano od bezbroj različitih osjećaja i snova) to se sve više otvaraju vrata razumijevanja i povjerenja među ljudima jer onda i druge ljude vidimo u njihovoj divnoj nesavršenosti prepoznavajući po neki komadić sebe u svakome.

Da nam je neko prije trideset godina rekao da ćemo živjetu u Americi i polako postajati dio ove goleme nacije u kojoj žive toliki različiti narodi i rase nasmijali bi mu se u lice!

A vidi sad ovo!!!

Život …to je jedna uzbudljiva, neponovljiva i divna avantura identiteta, druže.

Comments (1)

Bravo, Armine!
Skoro se mogu poistovijetiti s vama, s tom razlikom da nisam Bosanac nego Hrvat, ali i sve ono što ste još spomenuli. „Bog nije stvorio nikakve granice…“.
Najradije kažem za sebe da sam građanin svijeta i Hrvat, a i vi ste takvi, vidim.

Write a comment