berlin

DOBRI I MANJE DOBRI LJUDI

Posted on : 28-05-2014 | By : admin | In : 17 OSVRTI

5

Neki daju samo zbog toga kako bi ispraznili svoje prepune ormare

piše: Emil Cipar
humanitarna_pomoc6_665529S1Poplave u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj punile su ovih dana naslovnice i bile udarne vijesti na radiju i televiziji. Slike o katastrofi obišle su svijet, dirnule su milosrdne duše i brojni ljudi ponudiše pomoć. Lijepo je to pomoći drugome u nevolji pogotovo je lijepo vidjeti kako spremnost na pomoć ne poznaje ni granice, ni nacije, ni vjeru…

Visoka voda, porušene kuće, vapaji u mikrofone… ne govore puno o pravom stanju katastrofe. Pravi i potpuni izvještaj moći će biti napravljen tek kada se ljudi vrate svojim kućama i pokušaju si nekako organizirati normalni život. Onda neće biti tamo ni novinara, ni kamera, ni mikrofona, a  tek onda će im trebati pomoć i to daleko veća od ove koja im je do sada pružena.

Pokušali smo na „Hrvatskom glasu Berlin“ biti suzdržani, kako u izvješćima, tako i u apelima za pomoć. Iskustvo nas je naučilo da svaki apel provjerimo i da akciju prikupljanja, slanja i primanja pomoći medijski popratimo.

Ipak …o poplavama smo pisali, pa tako i u kolumni: KAKO VAS NIJE SRAM GOSPODO. Nakon toga stigla je u moj inboks poruka od čitateljice Milene Dressler iz Hamelna u Njemačkoj:

-Postovani ! Svidja mi se Vas dijalog pa sam stoga izabrala bas Vas da Vas zamolim za pomoc. Ove godine se odricem godisnjeg odmora u korist Gunje i molila bi Vas za savjet na koji ziro racun da posaljem 1000 € da bi to doslo u prave ruke najpotrebnijima. Nemojte mi molim Vas sto zamjerit jer od srca zelim pomoci. Unaprijed zahvaljujem.

Poznajem nekoliko ljudi iz Gunje. O njima sam pisao u sretnijim vremenima, pa i u spomenutoj kolumni. Nazovem Katarinu Badak, dobru dušu Gunje i pitam ju za savjet.

Iako je i njena obitelj izgubila sve što je imala, Katarina, studentica medicine, pošalje mi poruku sljedećeg sadržaja:

Obitelj Mravunac iz Gunje u ovim danima prolazi kroz svoje najteže trenutke. Da, poplava je i njihovu kuću zahvatila do krova skoro, i odnijela im je sve što su imali. Sve što su nizom godina stvarali.

Da im je prije poplave bilo lako – nije. Otac i majka, kao i najstarija kćer nezaposleni, a mlađa u trećem razredu srednje škole. 

Obitelj je živjela od državne pomoći, i ujaka koji ih je pomagao jer nije imao vlastitu obitelj. Prije nekoliko mjeseci ujak je teško obolio od karcinoma jednjaka i ždrijela. Na dan poplave je sahranjen. 

Otac je zbog srčanog udara u bolnici u Osijeku i čeka premosnicu.

Kako nesreća ne dolazi sama, tako je skupa sa tom ružnom smrću došla i poplava. Evakuacija u svega pola sata, bijeg… bez mogućnosti da spase životinje koje je ujak kupio i koje su oni hranili da bi imali kako preživjeti. 

Kćer Marina (starija) je već probala više poslova u Hrvatskoj, ali mala primanja, podstanarstvo i skup život u velegradovima su je vratili kući. Našla si je mogućnost da se u Muenchenu školuje za njegovateljicu starijih, ali joj nedostaje smještaj. 

Može li bar njoj netko ikako pomoći pa da ona pomogne svoje?

Povežem Milenu i Katarinu i 1.000 eura su već na putu na račun obitelji Mravunac.

Jedna je to od bezbroj obitelji koja je direktno osjetila ljubav nepoznate, ali vrlo bliske osobe iz dalekog Hamelna u Njemačkoj. Drago nam je da smo pomogli uspostaviti kontakte. Bilo bi nam još draže kada bi se nekako sredio Marinin smještaj u Münchenu kako bi ona stala na noge i preuzela brigu o ostatku obitelji, pa ovim putem molimo naše čitatelje iz Münchena da se uključe.

Tako to treba izgledati kako bi se, bar donekle, ublažile posljedice katastrofe koja je zahvatila Srbiju, Bosnu i Hrvatsku.

Ali!!! Na zidu Milene Dressler našao sam i jedan primjer kako to ne smije izgledati. Milena je aktivna u prikupljanju pomoći u poplavljena područja. Skupljaju sve što dobri ljudi daju: hranu, odjeću, higijenske potrepštine…

Međutim …ne daju samo dobri ljudi. Neki daju samo zbog toga kako bi ispraznili svoje prepune ormare. Tako se često nađu i odjevni predmeti koji nisu za upotrebu, pogotovo nisu nužno potrebni u poplavljenim područjima.

Staromodne i ine kravate, štikle, modne čizmice, krzna, kupaći kostimi… i slično su gotovo uvreda za ove dostojanstvene ljude koji su se, ne svojom krivnjom, našli u nevolji.

Zbog toga ćemo i dalje preferirati pomoći koje imaju za cilj pomoći stradalima da stanu na svoje noge i da si sami mogu pomoći, jer oni to najbolje znaju.

I kada to prilike budu dopuštale obići ćemo ljude kojima su naši čitatelji pomogli i razgovarati s njima.

 

Comments (5)

Kada bi mi aktivni o sakupljanju humanitarne pomoći,u poratnim vremenima donatorima rekli, što se sve događalo nemoralnoga sa njihovim donacijama.I što smo sve dobili od donatora..ne upotrebljivoga..Još manje bi bilo donirano.. ono malo dobroga..i te kako važnoga i potrebitoga.

Ovo je jedan od najbolji načina pomoći, spojiti ljude direktno jer tako porodice koje su u mogućnosti da pomognu i porodice koje nažalost trebaju pomoću mogu ostvariti i u budućnosti lijep prijateljski odnos. Oni koji pomažu znaju kome novac ili potrebna materijalan pomoć odlazi.
Što se tiče svakojake pomoći sjetih se ratnih dana kada su u Slavonski Brod stizali konvoji pomoći iz EU. Bilo je toga svega i lijekova i hrane kojima je rok trajanja odavno istekao, pa do obuće i odjeće koja je bila samo za zapalit. Međutim to je sastavni dio života, trebamo se okrenuti lijepim stvarima kao što je prikazano na početku ove priče gdje dobrota čini stvarni smisao života, gdje dobrota pomaže ublažiti nesreću. Neka nam je što više takvih ljudi koji su spremni dati, a neka nam je što manje onih ljudi koji trebaju.

kad nude kaput pun moljaca, a mjesec je svibanj… naravno da čisti ormare!

jebeno istinito

istina

Write a comment