berlin

BONJOUR TRISTESSE

Posted on : 02-12-2013 | By : admin | In : Emil Cipar: ZNA SE!!!

8

Daleko od društvenih standarda zajednice koje je Hrvatska od nedavno i sama članica

Piše: Emil Cipar
220px-BonjourTristesseReferendum u Hrvatskoj bio i prošao. Referendumsko pitanje je glasilo:  Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?

Da se podsjetimo: Zakoračili smo u dvadeset i prvo stoljeće, Hrvatska je članica EU, i imamo već 23 godine iskustva s demokracijom.

Da se podsjetimo i što je to Ustav:

Ustav je temeljni pravni akt jedne države na temelju kojega se donose ostali zakoni.

Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

E sad u toj jedinstvenoj i nedjeljivoj demokratskoj i socijalnoj državi u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana građani su se odlučili da se u ustav uvede odredba po kojoj je brak zajednica isključivo žene i muškarca.

Pratio sam …a i sam sam sudjelovao u brojnim diskusijama oko temeljnih ljudskih prava. Budući kako sam osjećao da se ovom odredbom ukidaju osnovna ljudska prava članovima istospolnih zajednica, bio sam protiv uvođenja ove odredbe i s tim sam stavom nastupao u diskusijama.

Iznenadila me agresivnost i netolerantnost kod velikog broja pristaša ove odredbe. Nisam mogao shvatiti da je tim ljudima ovaj marginalni problem toliko bitan i da ih ne zanima, recimo, novi Zakon o radu, kojega će Sabor izglasati ovih dana i kojim im se oduzimaju daleko elementarnija prava.

Ne zanima ih ni broj nezaposlenih, ni ovrhe, ni krediti u „švicarcima“ …ništa ih ne zanima, ah da: zanima ih i jedino im je važno da se „pederi“ ne mogu ženiti.

Način na koji je do ovog referenduma došlo je pokazao nakon objavljivanja rezultata svoje pravo lice i govori puno o stanju civilnog društva u Hrvata u prvom dijelu dvadeset i prvog stoljeća.

Da bi Sabor raspisao referendum bilo je potrebno skupiti preko 600 000 potpisa. Inicijativa pokrenuta od udruge „U ime obitelji“ s lakoćom je skupila 750 000 tisuća potpisa u kratko vrijeme.

To znači. Korpus zagovornika bi trebao biti daleko veći, jer peticijom nije bilo obuhvaćeno cjelokupno biračko tijelo.

Međutim …na referendumu na kojemu se glasalo tajno i u kojem su svi građani s pravom glasa imali pristup izbornim kutijama, njih samo 946.433 ili 65,87 % glasalo je ZA.

Na koji način su prikupljani potpisi za peticiju …postavlja se pitanje. Nisu li tu kršena ljudska prava? Nešto je u toj priči jako čudno, trulo i upitno.

Ali bez obzira na moguće nepravilnosti, rezultati referenduma su valjani i oni koji su glasovali ZA mogu se potpuno legitimno osjećati pobjednicima.

Ne znam …nekako u cijeloj ovoj priči oko referenduma osjetim miris, bolje rečeno …smrad fašizma, sve je to daleko od bilo kakvih naznaka neke liberalizacije. Daleko od društvenih standarda zajednice koje je Hrvatska od nedavno i sama članica.

Na nedavno održanoj nogometnoj utakmici doživjeli smo jedan ispad fašizma koji nikoga nije posebno uzbudio. Jedan hrvatski reprezentativac je nakon utakmice uzviknuo fašističku parolu: Za dom! a trideset tisuća na stadionu mu je odgovorilo: SPREMNI!

Tako što se događa na stadionima kažu mi moji sugovornici i nastavljaju:  –Pa uzvik Za dom spremni je stari hrvatski bojni poklič, pa tu nema ništa čudno.

Meni je to ipak zabrinjavajuće. Malo je čudno otkuda igraču u rukama mikrofon od službenog razglasa na stadionu. Ipak je to bila važna međunarodna utakmica.

Čudi me da moji sugovornici ne žele shvatiti simboliku tog pokliča na stadionu. Nisam baš ni siguran da je igrač koji je to uzviknuo u tom času mislio na borbe Zrinskih i Frankopana protiv Turaka. Ako i jest …bilo bi to sasvim glupo, jer te večeri igrali smo nogomet, a za neke je to samo sport. I nismo igrali protiv Turske već protiv Islanda.

Sieg heil …je sigurno isto tako stari bojni poklič kod Nijemaca, a možda je i puno stariji. Svejedno …ne znam što bi se dogodilo kada bi neki  njemački reprezentativac to danas uzviknuo preko službenog razglasa na nekom njemačkom stadionu.

Za one koji to ne znaju, ili ne žele znati moram reći kako se i Njemačkoj i Hrvatskoj između danas i nastanka tih bojnih pokliča dogodio fašizam i oba poklika su od fašista teško okaljana i potpuno neupotrebljiva.

Nijemci se svoga stide, a mi se sa svojim ponosimo. Moram li još jednom reći …na početku dvadeset i prvog stoljeća.

Ovim referendumom i pojavom nacionalizma otežavamo si brzu integraciju u suvremeno europsko društvo.

Ali i oduzimamo si i kvalitetu života. Sumnjam da bi u Hrvatskoj Françoise Sagan imala danas hrabrosti napisati svoj svjetski poznati roman Bonjour Tristesse u kojemu 17-godišnja Cécile otvoreno priča o svojoj seksualnosti. Taj roman je napisala u Francuskoj početkom 50-tih godina prošlog stoljeća. Njihovo društvo je već tada bilo zrelo prihvatiti ga.

Na hrvatskom se taj roman zove:  Dobar dan tugo i bolju formulaciju ne mogu naći za opis trenutnog stanja duha u Hrvata.

Comments (8)

Emile, izvrstan tekst! Ja osobno vjerujem u Boga, ali u crkvu ne! Svaka čast ljudima koji volontiraju, ali ja im ne bi volontirala i predstavljala ih, dok oni sjede u raskoši i ne znaju što će od silnog bogatstva, a ljudi oko njih na rubu gladi. Zar je na svećeniku da za oltarom govori da se pazi za koga ćemo glasati na lokalnim, parlamentarnim ili predsjedničkim izborima?! Mi, narod, smo sami krivi za to, jer ih glorificiramo i klanjamo se njima, a oni su se izdigli iznad Boga. Ni Bog ne traži da mu se klanjamo, nego samo da budemo čestiti ljudi. Tko smo mi da sudimo i osuđujemo druge?! Nitko se ne drži deset Božjih postulata, nego svi ponaosob kreiraju svoju verziju vjere, provire si kroz prste, odu se često ispovijedati, pa se onda osjećaju čisti i spremni za nove podvale… i tako u krug, grijesi, pa ispovjedi, te sami sebe uvjere da su pravi vjernici. To je najopasnije za društvo! Manipulacija vjerom! Svi se natječu tko je veći Hrvat i tko je veći vjernik. Besmisleno! Bolje da su 48 milijuna kuna umjesto na referendum utrošili na Domove za nezbrinutu djecu ili nemoćne starce, nego što smo dozvolili da netko kupi političke bodove. Čemu onolike predstave oko opraštanja Pape Ratzingera, tri dana se raspredalo hoće li nositi crvene Pradine cipele (svjetsko dizajnersko ime), pa vožnja u pratnji nekoliko Mercedesa S klase?! Papa Franjo mi se osobno jako sviđa, jer je upozorio svoje kardinale da se spuste na zemlju i približe narodu i da ne budu karijeristi! Nije htio uzeti ono što mu po protokolu pripada, nego je skroman, nadam se da je iskren. Za to je da se ukine Vatikanska banka, jer kaže da ona Sv. Petru nije bila potrebna. Samo bojim se da on neće dugo, „maknut‘ će ga“, na ovaj ili onaj način, smeta svojima.

Možda mi to može netko rastumačiti

Ono što mene posebno čudi..više me u stvari zabrinjava..pitanje,zar nas se stvarno u dijaspori nije ništa poprimilo od radnih kolega.Glasovanje izvan Hrvatske pristupilo je
13.453 birača.Glasovalo je njih 13.444 a nevažećih je bilo 49 listića.“Za“ je glasovalo 11.063 glasača ili 82.23 posto.A „protiv“2.332 ili 17,33 posto.
Pitanje se nameće, ogledamo se mi iz van Hrvatske više na domaće kao istu naciju,ili ne pratimo ni ne snimamo..njemačke radne kolege..ili što je u stvari po sredi.

ja ću reći bonjour tristesse…na opetovano žmirenje istih tih i sličnih udruga kad kojekakva piskarala u uvjerenju da su novinaru oskvrnu moju zastavu javno, na nju stave svastiku i silno zaprijeti svojom isklompleksiranom retorikom da će nas „zadrte primitivce Hrvate“ sve istrijebiti…. U ime svog gazde, svoj će poslušnik sve napraviti…Ljigavo

I zbog čega stalno taj okus fašizma? Pa da naši momci nisu bili za dom spremni tko bi nas obranio ? Ta ista demokratska Europa možda koja je gledala kako su Srbi od Vukovara napravili klaonicu! Za koju još nitko nije odgovorao. A sad su se na stražnje noge svi digli zbog pedera! Sramota.

Istina je Emile, da nije tragično, bilo bi žalosno sve ovo što se je u Ljepoj našoj dogodilo. Najbolje je to opisao don Ivan Grubišić, kada je nazvao to talibanstvom. Ovo su crne stranice Hrvatske povjesti i žao mi je što sam to ja (mi) trebali doživiti.

Emile i ja bum skinula kapu jer nemam skrljak.

Samo kad bi oni koji bi to trebali konacno shvatiti i
provoditi u zivotu to citali i razumjeli.

Imala sam prosli tjedan razgovor sa nekim prijateljima,
nazovimo ih tako i dozivjela sok njihovim misljenjima oko onog za dom spremni.
Kad sam ih upitala a kako bi reagirali da gledaju ovdje u njemackoj utakmicu i netko od njemackih igraca napravi takav ispad. Dali bi se jos osjecao sigurnim u toj istoj njemackoj? nisam dobila odgovor nato, vec samo nekakavo polovicno, e pa sta, to je nesto drugo.
A o temi brak za homo da ne govorim, ja sam se osjecala kao da sam ja pala s Marsa.
Veci dio hrvata zive stvarno jos u dalekoj proslosti.
Puno godina sam ovdje u Njemackoj tvrdila kad se radilo o hrvatima da mi nismo balkanci i li barem ne veci dio hrvatske, to mozda geografski i stima ali mentalno je hrvatska velikim djelom ipak balkanska.
Ipak se nadam boljim vremenima i brzom napretku hrvatske.
Emile rado citam tvoje clanke, ljep pozdrav, Zdenka

stanje duha je ovakvo:bolje da mi je kćer kurva,nego sin peder..

Odlično,Emile!Skidam škrlak!

Write a comment