berlin

DŽAMONJA I SERONJE

Posted on : 31-07-2013 | By : admin | In : Emil Cipar: ZNA SE!!!

2

piše: Emil Cipar
1295_10151685861624860_1746226176_nOve ljetne vrućine natjerale su me na promjenu navika. Večernja šetnja vodi me u druge dijelove grada u kojem živim

Grad se zove Slavonski Brod. Nekad se je zvao Brod na Savi, ali za vrijeme stare Jugoslavije nekome je smetao taj poetski naziv, pa mu je izmijenjeno ime.

Ma nije to baš netko sasvim nepoznat promijenio gradu ime. Bili su to građani Broda na Savi u čije su ime zastupnici u gradskoj skupštini donijeli odluku o promjeni imena.

Kako rekoh grad se zove Slavonski Brod i ima nešto manje od 60 tisuća stanovnika. Grad ima svoju povijest, ima svoju umjetnost, ima svoj oblik …drugim riječima: nije to samo gomila zgrada …i duša je tu prisutna.

I sad moja nova ruta vodi kroz sam centar grada, pa ću i vas povesti ako nemate pametnijeg posla.

Pođimo korzom od Save. S lijeve strane pozdravi vas kuća u kojoj je Ivana Brlić Mažuranić živjela svoje brodske dane. Likovi iz njenih bajki lutaju i danas tu negdje kroz ulice i parkove.

S desne strane, nakon Gradske blagajne nema više duše. Izlozi nekada popularne knjižare „Đuro Salaj“ oblijepljeni su papirima …nema iza njih više života. U nastavku tog osebujnog spomenika privatizaciji je hotel „Savus“. Premlad je kako bi mogao dati doprinos brodskom duhu.

S lijeve strane …ide još nekako. Očuvane secesijske kuće govore o nekim boljim vremenima. Negdje na sredini korza pozdravit će vas i Ivana Brlić Mažuranić, ustvari njen spomenik rad akademske kiparice Marije Ujević.

Nemojte se čuditi što Ivana sjedi. Suprotno je to svim spomenicima na centralnim trgovima. Ali u Brodu se ne smijete ničemu čuditi. Autorica nije gradila spomenik za mjesto na kojemu se sada nalazi. On je bio predviđen za jedan park, pa je odabrala sjedeću pozu.

Malo dalje s desne strane je neka brončana plastika, neka maketa, što li. Kažu …isto spomenik, pa ako kažu nek‘ bude. Isto kažu …velika umjetnost, ne dirati prstima.

Na sredini korza čuveni brodski maslačak …fontana koja osvježuje i koja je u pozadini mnogih fotografija za uspomenu i dugo sjećanje.

Lijevo od fontane je robna kuća „Vesna“, ili njeni žalosni ostaci. Uz malo mašte mogao bi se tu zamisliti Muzej suvremene umjetnosti Slavonije i Baranje, ali mašta i dobra volja ne koriste puno u Brodu. Zgrada je u privatnom vlasništvu, pokrivena debelim muljem privatizacije.

Desno od fontane je Strojarski fakultet, nekadašnja gimnazija. Ta zgrada ima duha. U njoj su se školovale generacije brodskih intelektualaca, a onda je postala mala, a i potres 1964. je učinio svoje. U njoj je sada viša obrazovna ustanova i to bi trebao biti logičan slijed stvari.

Ispred zgrade je čuvena brodska magnolija. I ona je dio brodske duše, duboko urezana i u pamćenje onih koji više ne žive u Brodu.

Ima još korza, nije to sve. Na tom ostatku možete malo odahnuti u hladovini zanimljive sorte hrasta. Na zgrade više ne morate obraćati pažnju, jer niti lijevo niti desno nema ničega što bi vas moglo zanimati.

Ah da, ako vas tamo negdje na korzu potjera …da sad ne govorim gdje. Ma znate ono: iza kuće …i ako se spontano odlučite to učiniti iza magnolije, možda vidite skulpture Djeda Neumijka i lutonjice Toporka rad akademskog kipara Nikole Vrljića. Zašto su skriveni sam Bog će znati, ali rekoh već …nemojte se čuditi …u Brodu ste.

Gotovi s korzom i idemo na Trg pobjede. Zašto se tako zove …nemam pojma, ali idemo dalje, nema se vremena.

E sad …na Trgu pobjede se pogotovo ne smijete ničemu čuditi. Ni prevelikom spomeniku Prvom hrvatskom predsjedniku, smještenom na smiješno malom prostoru, rad Kuzme Kovačića isto akademskog kipara, ni devastiranom arhitektonskom umijeću, zgradi nekadašnjeg hotela „Park“. Nakon te ruševine ulazimo u prekrasan park imenom Klasije. Taj park bi imao dušu, ali u njemu nedostaje centralno mjesto.

Do domovinskog rata stajao je tu jedini spomenik u Brodu koji se izvrsno uklapao u mjesto i prostor. Bio je to lik pobjednika, rad velikog hrvatskog umjetnika Dušana Džamonje.

I onda je nestao. Ne vjerujete!

Rušitelji spomenika bili su pravi umjetnici u svome poslu rušenja hrvatskog duha, pa nisu ostavili traga. Istina …ne baš akademski umjetnici, ali nužni proizvod bezdušnog vremena u kojem živimo. Dobro …umjetnici i nije baš pravi naziv, ali nisam htio odmah napisati kako su to bili obične seronje.

Pod okriljem noći i ZNA SE mentaliteta, anonimno, kako to i priliči običnim seronjama maknuli su rad …i to još diplomski, velikog Dušana Džamonje.

Vrijeme prolazi, a prazno mjesto opominje. Ne znam kako su ovaj gubitak ove vrijedne umjetnine otpisali zaduženi za kulturu u gradu Slavonskom Brodu. I ne znam jesu li uopće to učinili. Što je bilo sa spomenikom kojega je grad kupio? Vodi li se on još na listi inventara umjetnina u vlasništvu grada?

I što ćete ponijeti sa sobom kao uspomenu na vaš boravak u Brodu? Sliku pored maslačka i spoznaju: Džamonja nestao, seronje ostale.

Naša prošlost nije prošla. Odluke koje su nekad donesene i otkrića koja su nekad napravljena, određuju naš život i danas. Povijesno sjećanje je uvijek potvrda osobne savjesti.

Rekao je ovo Michael Wrasmann gradonačelnik općine Charlottenburg-Wilmersdorf u Berlinu prigodom otkrivanja spomenika Marku Maruliću 27. svibnja 2000.

Blago njemu! On si ove riječi može dopustiti, a da to ne zvuči licemjerno.  Neka to pokuša neki gradonačelnik Broda danas.

Comments (2)

Da mi je samo znati kome je ikad smetao spomenik pobjedi, mislim da je univerzalan. A ne znam kome smeta Jedan Nikola-Mika ili Stjepan ili Ivan, a da ne spominjem kako su pametni i učeni bili protiv velikog partizana Đure Đakovića ubijenog 1919 ili 29, ne sjećam se više

E moj Emile drago mi je da sam pročitao ovaj tvoj članak o SERONJAMA jer i ja u naše malo misto imam isti primjer vandalizma . Isto tako spomenik ratniku iz drugog svjetskog rata rad poznatog i priznatog našeg kipara AUGUSTINČIĆA srušila je kamarilja jedne poznate udarne brigade u režiji mjesnoga fratra. Siguran sam da ti smradovi ne drže ni do sebe a kamoli do povijesti i umjetnosti jer sam čuo odakle su pa me to ni ne iznenađuje,no ostaje velika i neizbrisiva mrlja na obrazu kulturne HRVATSKE. OVI U NAŠE MALO MISTO SU NESTRUČNO RUŠILI SPOMENIK I TO KAD SU BRANITELJI IZ NAŠEG MALOGA MISTA BILI NA TERENU

Write a comment