tekst i foto: Ante Karačić
Ilok-Iserlohn/ Za vrijeme okupacije Podunavlja i iloka privremeni stanari su dobili rjesenja da su zaposjednute kuće njihove i da, normalno, na svoju ruku mogu u njima raditi što žele.
Kod nas je, u staroj kući, bio noćni klub a u novoj – javna kuća! Redoviti posjetitelji bili su i Unproforci.
Ispod kuće je veliki podrum u kome je ostala jedna velika bačva. Privremeni stanovnik, misleći da je u njoj sakriveno
piše: Kitana Žižić
Vjerovali ili ne, moja sjećanja na Rome iz ranog djetinjstva su nostalgična i lijepa. Posebno se to odnosi na staru baku imenom Gita, koju smo dočekivali skoro kao rođenu baku ili nonu.
Kadgod bi njihova družina posjetila Hvar, smjestili bi se na Dolac, a na hvarskoj pjaci bi instalirali opremu za oštrenje noževa i popravljanje kišobrana. Onda bi se danima orilo: „Oštrimo noževe, popravljamo kišobrane. Skupljamo metalni otpad, kotlove i bakreno posuđe zavarujemo. Gatamo iz taloga kave, iz dlana, iz karata, iz čega god, a možete nam i san, koji vas mori, ispričati. Za nas neće biti nepoznanica, već budućnost ispričana u živopisnim slikama, koja je viđena očima duše.“
Josip Prudeus
Pružiš ruke da dohvatiš.
Korak kreneš da dostigneš.
pred tobom su, misliš, dani…
A kad tamo – tek što prođe
već je davno. Čak preklani.
Sve u lijevak život sipa:
Jučer, danas, sitne ure…
Kad osvane već nestane…
