berlin

„MATO LOVRAK“ ZA „MARAMA S BUBAMARAMA“

Posted on : 08-06-2018 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI

0

34687466_10213315613379413_7561989424456663040_nNagrada Mato Lovrak, za najbolji dječji roman pripala je Sonji Smolec, književnici iz Velike Gorice za roman naslova „Marama s bubamarama“.

„Marama s „bubamarama  je tiskana 2017. godine u nakladi nakladničke kuće Semafor.

Roman prati jednu običnu-neobičnu obitelj iz Zagreba koja biva prisiljena preseliti iz jednog dijela Zagreba (stare Trešnjevke, s kućom i vrtom) u stan u Novi Zagreb. Naravno, to preseljenje je bez obzira na to što je „samo“ preseljenje iz jednog dijela Zagreba u onaj drugi, ipak za troje djece (gimnazijalac Borna od 15 godina, dječak Damir od 7 godina i mala djevojčica Katarina od 6 godina), velika promjena puna novih izazova s kojima se mora nositi kako obitelj, tako i sama djeca…

Sonja Smolec (rođena 1953. u Puli, Hrvatska) je hrvatska je književnica i pjesnikinja. Od 1956. do 1985. je živjela u Zagrebu, a trenutno živi u Velikoj Gorici.

NOVI ŽIVOT

Posted on : 08-06-2018 | By : admin | In : 11 CRTICE IZ ŽIVOTA

1

autor: Branislav Antov Mikulić

ggfZbilo se to nedavno, tokom mog kratkog boravka u Sarajevu. Prijatelj Haris me pozvao da podjem s njim na put, u obližnji gradić smješten na obalama Bosne. Išao je na sastanak na kojem su trebali biti neki stranci, Amerikanci i Holanđani, i naši.

Mene je zamolio da budem pri ruci ako zapne u komuniciranju, znao je da govorim sva tri jezika.

Nisam se dugo dvoumio. Predmet sastanka mi se učinio zanimljivim, a u tom mjestu nikada nisam bio. Dobra dva razloga da mu se pridružim.

Nakon kratkog putovanja i ne baš zamornog sastanka, Haris predloži da ostanemo još par sati u tom gradiću, da svratimo kod njegovog znanca, pastora Vladimira, koji je odskora tu

JUTRA MIRISNA

Posted on : 08-06-2018 | By : admin | In : Za srce i dušu

0

Jelena Stanojčić
y330381118606453-150x150Donedavno su u roditeljskoj kući mirisala jutra
Na tople uštipke i kajmak slasni
Budila me nježnost tvoga glasa, majko
I oči pune ljubavi,  ko jutro rose.

Ponekad si tiho pokucala na vrata moje sobe
Bojažljivo, strepeći da me ne probudiš ako još spavam
Lagano  bi ih otvorila,
A miris kave koju si nosila u šalici