berlin

PISMO IZ TRIBUNJA

Posted on : 21-01-2018 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI

0

tekst: Ante Karačić
DSC00302-300x225Iserlohn / Pisma s crtežima ubrzano pristižu na naš likovni natječaj ovogodišnje teme: Zeleno i plavo putovanje.

Pored crteža, nastavnici i voditelji radionica napišu  i pisma u kojima žele dati neki prijedlog za ubuduće ili pohvaliti natječaj.

Ovoga puta nam se javila Kulturna udruga Tribunj koja djeluje od 2002. godine. U posljednje vrijeme redovno sudjeluju  u natječaju.

OSVRT ZBOG BUDUĆNOSTI

Posted on : 21-01-2018 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

Ovaj se prvi dio mojih sjećanja dovršava prikazom događaja u vrijeme 1948. godine, kada se pod snažnim pritikom Staljinove rezolucije Informbiora, a u izvanredno riskantnom političkom zaokretu i okrutnom masovnom slanju na Goli otok onih sljedbenika koji su ga zapravo doveli na vlast, diktatorska Jugoslavija maršala Tita postupno počinje reorganizirati u svojevrsnu demokratskiju Jugoslaviju predsjednika Tita.

Budući nas se već sedamdest godina indoktrinira političkim

NEVJEROJATNA PRIČA JUTTE MELCHER-ANDRIĆ

Posted on : 21-01-2018 | By : Sonja | In : 03 REPORTAŽE

6

IZ NAŠE ARHIVE ...objavljeno 12.07.2010.

ROBERT MIETT  JE MOJ SIN -BRANKO ANDRIĆ!

piše: Sonja Breljak
fr110710eurjutta-melcher-andric1-Kopie-200x300Berlin/ Uistinu, graniči s  fantastikom životna priča  sedamdesetijednogodišnje Jutte Melcher- Andrić. Ispripovjedala nam ju je kroz  suze i smijeh, na hrvatskom i njemačkom jeziku, prolazeći u sjećanju brojne teške i radosne životne trenutke.

Jutta Melcher rođena je Berlinčanka. U općini Wilmersdorf, kod poznatog Bayerischer Platza, provela je skoro cijeli život, rodila se, školovala, udala, rodila dijete koje je umrlo….tako joj barem rekoše.
A u tom tužnom životnom detalju, smrti djeteta, tromjesečnog Branka Andrića, leži razlog našeg zanimanja i Juttine  pripovijesti nama.

U TVOJOJ BIJELOJ SOBI

Posted on : 21-01-2018 | By : admin | In : Sven Adam Ewin

0

Sven Adam Ewin

(Tinu)
tin9U tvojoj bijeloj sobi, u uzi bez raspeća,
Ti znaš da nešto fali.
Blaženo jutro možda? U čaši kita cvijeća?
Na usni osmijeh mali?

Sa dvolitrom u ruci, na usnama sa stihom,
Sa kanilom u grlu,
„Ne boj se, nisi sam“, ti hroptao si tiho
K’o mantru neumrlu!