tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Narodna mudrost kaže: „Tko pjeva, zlo ne misli“ a u okvirima pastoralnog djelovanja u crkvenim zajednicama, čuje se i: „Tko pjeva, dvostruko moli.“
U svakom slučaju, u obje varijante, pjevanje, i osobe koje pjevaju, stavljene su u pozitivan kontekst. Jer, takav pozitivan kontekst i ozračje, glazba i dijeli.
Možda to počne i s prvim plačem, tko zna. Narod zna reći: „Ako dijete glasno i intenzivno plače, bit će dobar/dobra
piše: Esad Redža
Baloni su uvijek bili za vjenčanja, za sahrane nikad. Meni još kao malom dječaku nije bilo jasno zašto na sahranama ne puštaju balone.
Baka je ionako uvijek govorila da duše odlaze u nebo. Mislio sam: „Pa lakše će i ljepše putovati u nekom šarenom balonu.“
Ionako na sahranama svi gledaju u zemlju, baš nikad u nebo.
Iz naše arhive/ Objavljeno 05.06.2016.
‚O ljudima, dakle, i o njihovu moralu ovisi opstanak i vlade i države i naroda.“ (Ante Starčević)
“Kada borba za stranačku prevlast postane važnija od borbe za nacionalni interes, zemlja se, u unutarnjem smislu, doista dovodi u opasnost.“ (Vlado Gotovac 1992.)
piše: Dražen Radman
Ovo što se danas događa u Hrvatskoj, nije nimalo slučajno. Ovo je plod onoga što su sijale ne samo “lijeve“ i “desne“ političke elite, nego i onoga što je sijao sav narod. Pritom mislim na intelektualce, na crkvene strukture, ali i na ‚običnog malog čovjeka‘.
Previše je u ovoj priči strančarskog, pohlepnog, navijačkog, zloćudnog i kukavičkog mentaliteta, a da ne bismo dočekali neki jači ‚bumerang efekt‘.
Mirko Popović
imali smo stojčevac
tinejdžerske godine, kino igman
i dalje prema zapadu
trave što dišu, dragana, nada
rosom slobode breze umivene
imali smo nevidljive
beskrajne sate, obećanje
da poneka noćna ptica
tekst: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Pešti (Budim-Pešta) 1918. godine. Na njoj je vojnik Ivan Pejak, rođen u Sonti, 1893.
Bio je poznat kao Iva Čulin i eto primjera kako su u Sonti nestajali nadimci i nastajali novi. Naime Iva je bio podrijetlom iz Monoštora iz obitelji Radišini. Pošto se priženio u Čulinu kuću u Sonti, Radišini su se zauvijek zaboravili.
U vrijeme nastanka fotografije još uvijek je trajao Prvi svjetski rat i ovaj vojnik se nije nadao najboljoj budućnosti.
Pošto se ratna situacija po saveznike mijenjala na bolje, obećavajuće vijesti s fronte su dolazile i u Sontu. Vojnikova mati koja je znala mađarski jer je pohađala mađarsku školu, i supruga Ana, rođena Zlatar, Tacina (6. III1895., umrla 1977. ) krenule su na put u Peštu kod sina, supruga i oca.
tekst i foto: Martin Poljak
Fotografije nastale za mojih boravaka u Ivanić Gradu i svakodnevnih šetnji uz Lonju na kojoj je slikan i ovaj mališan šta šeta po listovima lopoča, ali i odlaska do Ribnjaka di san ima priliku sresti ovu predivnu obitelj labudova u popodnevnom druženju…
Vinko Pavić
Još dok su u moje snove
Udarale dječačke igre,
A utrobu budila žudnja
Za šećernom kockicom,
Upamtio sam te, krhku i blijedu
U hladu cedrove krošnje
Pod kojom se tvoja šarena haljinica
Igrala svjetlošću svemira.
tekst i foto: Sonja Breljak ….foto album
Berlin/ Proveli smo ugodnu subotnju večer družeći se na zabavi pod maskama u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici Berlin.
Maškare su jedna od nastarijih ako ne i najstarija priredba, koju dugi niz godina priprema ovo udruženje osnovano 1984. godine.
Goste je, uz par uvodnih riječi voditeljice programa, potpisnice ovih redaka, pozdravila
FREMANTLE / AUSTRALIJA
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
U pertskom riječnom pristaništu ulazim u brod „James Stirling“ (nazvanom po britanskom kapetanu, osnivaču Pertha) i sjedam na natkrivenu krmu kako bi bolje vidjela vizure glavnoga grada Zapadne Australije, iz kojega isplovljavamo.
Stavljam slušalice pokušavajući, uz zvuk motora, šum valova i razgovor drugih putnika, uhvatiti i pokoju kapetanovu riječ. Na obalama s obje strane velebne vile onih što pjevuše: „Ide mi, u životu ide mi…“
Ivan Dobra Žirjanin
Još mi želja reste,
makar je ne silin,
da kuću ugljedan
pod tin brigon bilin.
Još se danas sićan
popećka, komina,
kruha ispo‘ peke
i mladoga vina;
Adolf Polegubić
kad jednom
ni pogleda više
ni šupljine očiju
ni koraka
iz ostataka kostiju
ni straha iz
dubine srca
ne bude
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Sasvim slučajno obiđoh danas moj berlinski vrt. Obično čekam rano proljeće ali ajde, rekoh, kad je ovako otoplilo …
Radionica za ukusno i korisno
.
tekst i foto: Ivica Košak
Idstein/26. siječanja 2018. godine./ Hrvatska kulturna zajednica e.V. iz Wiesbadena u suradnji sa zadrugom za pravednu trgovinu Weltladen Idsten e.G. organizirala je javnu tribinu – radionicu o primjeni začina u kuhinji i medicini.
Očekivanja u smjeru budućnosti / II dio knjige
piše: Filip Ćorlukić ... Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“
Odlazak u Beograd
Došao je i dan polaska. Predvečer sam se odjenuo što sam u onoj sirotinji bolje mogao, stavio nešto stvari u mali koferić, preko ruke kožni kaput, šešir na glavu, pozdravio se sa svima i krenuo uz željezničku prugu prema petnaestak minuta u udaljenoj maloj željezničkoj postaji Kamen.
Čim je vlak krenuo ušao je milicajac tražeći isprave. Ušao sam u
Sven Adam Ewin
Utopli se draga kada budeš legla
Pa da tako vruća,
Kad zapušu vjetri, hladne kiše, megla,
Budeš moja kuća.
I pomisli na me kad se budeš takla,
Raznježi se, mila,
I na rubu raja, i na rubu pakla,
Da mi budeš bila.
