berlin

TITO

Posted on : 05-01-2011 | By : admin | In : Zarobljen u ludilu

7

RADIO SPLIT
piše: Boro Vučković

Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca koji grizu automobilske gume.
– Što radite, drugovi?
– Jedemo automobilske gume, druže Maršale!
– Gume su za ranjenike, za vas su felge
…reče zapovjednički drug Tito i lagano odjaha dalje.
Taj stari vic, koji smo sedamdesetih prepričavali kao studenti, prva mi je asocijacija kad netko danas spomene Josipa Broza Tita. Vjerujem, da bi se i redatelj Tonči (Antun Vrdoljak op.ur.) šeretski 

AMPUTACIJA

Posted on : 13-07-2010 | By : admin | In : 07 KOLUMNE, Zarobljen u ludilu

1

ZAROBLJEN U LUDILU
piše: Miroslav Sebastijanović

Moji živci su veoma slabi. Kosu ne čupam. Znaš, oni nekada meni idu na jetru. Govore mi stvari koje meni ne pašu.
Poludim.
Budem miran.
Ponekad sam stari konj koji je mister bič. Pa budem zao. Misliš da je to loše?

ZOVEM SE IDIOT

Posted on : 30-06-2010 | By : admin | In : Zarobljen u ludilu

4

ZAROBLJEN U LUDILU
piše: Miroslav Sebastijanović

Meso je super - dok je živo

Znaš, nekada tako znam ići gradom, negdje.  Ma jebe se tebi gdje ja idem. Gledam razne njuške po gradu. S jednom rukom u džepu, ključevima u ruci s vezicom. Vezice volim. Na  mojima  piše:  «Animal rights». Da, ja sam onaj frik koji se bori za one koji nemaju glasa. Pa što ima veze što se ubije 50 milijardi životinja godišnje radi hrane. A onda sva ta hrana ide u tov životinja zbog kojih će vama puknuti žilica u mozgu i bit ćete biljka. Filadendron. Umjesto da tu hranu damo ljudima u Africi, mi tovimo životinje. A u Africi djeca stružu kreč. Imaju oni kreč? Da imaju kreč onda bi

BIJELA SMRT

Posted on : 24-06-2010 | By : admin | In : 09 PRIČE, Zarobljen u ludilu

8

UMJESTO UVODA
Bogatiji smo za jednog novog autora. Htio sam ga na ovome mjestu predstaviti. Zamolih ga za nekoliko podataka o sebi. Međutim …ono što je Miroslav napisao o sebi daleko je bolje od onoga što bih ja uspio sročiti. Subjektivnost autora uvoda jednostavno se ne može izbjeći. Zbog toga ostavljam njegov tekst u cijelosti. Prosudite sami!
Emil Cipar

Ja sam Miroslav.
Ne sviram, ne pjevam, ne gledam televiziju. Dobro, lažem. Nekada gledam. Pišem. To volim. I dobro mi ide. Za vas ne znam. Ali čitatelji kao čitatelji, uvijek bi nešto deseto. Ja vam to i dajem. To deseto.
Zbog toga sam ja tu. Da vam da vam ono što želite, što trebate.
Baciti ću mrvicu, a vi vičite: “Piju piju“.
U svoje slobodno vrijeme družimo se ja i moj mačak Gan, ja i moji