berlin

TKO JE OVDJE LUD

Posted on : 17-08-2017 | By : admin | In : PITANJA JE MNOGO

0

piše: Marija Kukić      …foto album
Čitam ovih dana na požeškim portalima: „Nikad manje beba u požeškoj bolnici: Nestajemo li kao narod?“

S velikom zabrinutošću svjedočimo masovnom odlasku čitavih obitelji  u neke druge zemlje. Ljudi je sve manje. Djece još manje.  U požeškoj bolnici broj novorođenčadi svake godine se smanjuje, broj umrlih se povećava. U školama svake godine sve manje je odjela, a u svakom razredu sve manji broj učenika. Sve manje je djece na igralištima, sve manje slobodnih mjesta u grobljima.

NEPRAVDA

Posted on : 15-08-2017 | By : admin | In : Ruža Silađev: ŠOKICA PRIPOVIDA

0

piše: Ruža Silađev
drzanje_za_ruke_dijete_1Ljeto se bližilo kraju. Vidjelo se to po požutjeloj travi i po voću koje je dozrijevalo. Bilo ga je u selu na svakom koraku. Drvoredi jabuka na ulicama savijali su se od plodova. Plave i žute šljive su padale po zemlji i činile lijepe plave i žute ćilime ispod svojih stabala. Kruške su mirisale i selo je ličilo na zemlju u kojoj «teče med i mlijeko».

Seljani su svakodnevno sakupljali plodove. Od njih su pravili slasne džemove, kompote i sokove. Preostale su stavljali u drvene bačve.

BLISTAVA DOMOBRANSKA POBJEDA

Posted on : 13-08-2017 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Čorlukić …Iz knjige: „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

Ćorlukić-Moja-sjećanja-na-minulo-stoljeće2-150x150Medjutim, idila je kratko potrajala. Jedne noći, oko 22 sata probudila me snažna topovska, strojnička i puščana paljba. Skočio sam iz kreveta i otvorio prozor.  Iz smijera Ilinčice jasno su se čuli uobičajeni ratni pokliči partizana: Naprijed drugoviii… Nagari Jovaneee… (Kao da su to bili samo „Jovani“. Nitko ne potiče na jurišanje ni „Ivane“, ni „Muje“ premda i je i takvih mnogo bilo u partizanima)  Ubijte ustašeee... (U Tuzli uopće nije bilo ustaških postrojbi) U žaru borbe domobrani su im odvikivali: „Hoćete li soliii…, dođite ušljivci da vas okupamo u slanom bazenuuu…“

UNIJE …OTOK S POSPANOM DUŠOM

Posted on : 12-08-2017 | By : admin | In : Darijine priče

1

Iz naše arhive/objavljeno 14.07.2011.

Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Matajić Agičić

Dodirnuti pogledom Unije u kratkom trenutku čuda značilo bi isto što i dodirnuti Svijet u malom. Svijet koji postoji izvan i unutar svega, neodrediv u nečijoj tuđoj odredivosti, do krajnjih granica otočan u svojoj otočnosti.

Otok ima jedno mjesto.

Jedno mjesto ima kuće, širokih zabatnih pročelja i one svako jutro bude Narcisa u sebi.

BIROKRACIJA NAS OPET JAŠI

Posted on : 08-08-2017 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

1

piše: Marija Juračić
Ljiljana-Kunac-birokracija-2
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.

Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.

O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo

ZOVEM SE SREĆKO

Posted on : 08-08-2017 | By : admin | In : PITANJA JE MNOGO

2

/ Svim napuštenim djevojčicama i dječacima i njihovim posvojiteljima /

tekst: Marija Kukić
djecji-crtez-obiteljVeć sam student na završnoj godini jednog elitnog fakulteta. Kad sam saznao za svoju prošlost, odlučio sam promijeniti svoje osobno ime u – Srećko.

U domu za nezbrinutu djecu dobio sam ime Tugomir, valjda zato što sam uvijek bio i miran i tužan. To ime me je pratilo sve do trenutka dok nisam saznao pravu istinu o sebi i svome životu.

Pričali su mi moji „roditelji“ tj. posvojitelji: Stariji bračni par

LITNJA KARTOLINA

Posted on : 07-08-2017 | By : admin | In : ŠTORIJE IZ MALOG MISTA

0

piše: Jadran Šantić Šangarelo

32106674Mislija san štioci dragi da ču van se javit nekin novin befelon kad lito parti na doček jeseni jerbo če tada bit manje teplo i lakše če se moč koristit možjane. Ma jopet čovik je ka beštija nikad zadovojan a i nebi tija čakod zaudobit a ne neotat i eto ti pegule. Moran sist za ovu makinjetu i notavat a k oče se svega sitit.

Znan da če niki grintavci odma skočit sa svojin optužbaman jerbo se uvik bojidu oštrega jezika i napast me iz svi kaluni. Ma ja se ne bojin i gren naprid.

BOG UZEO – BOG DAO

Posted on : 06-08-2017 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

Na blagdan Sveta Tri Kralja

Bila je tradicija da uoči blagdana Sveta tri kralja dječaci obilaze katoličke kuće, noseći malu štalicu u kojoj su bile jaslice s malim Isusom i pred otvorenim vratima domova pjevaju prigodne pjesmice, nakon čega od domaćina dobivaju mesa, kolača, a često i novca.

To je nama bila dobra zarada, ali je za to trebalo dobiti dozvolu od župnika.

SLIKA U OKU ZAUSTAVLJENA

Posted on : 31-07-2017 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

2

Pjesma posvećena Franku Lohajneru, studentu iz Opatije, pripadniku 204. A  brigade Rakitje, poginulom na Kupresu.

Marija Juračić
snoviSlika zaustavljena u oku.
Ti mlad, gotovo dječak, vedrog oka
i osmijeha.

Godina  devedeset i neka.
Učiš  njemačke, nepravilne glagole
i smiješ se mojim riječima da ćeš tih
stotinjak glagola lako savladati.
Važni su ti ti glagoli

OSLOBOĐENJE OD „OSLOBODITELJA“

Posted on : 30-07-2017 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić …iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

Ćorlukić-Moja-sjećanja-na-minulo-stoljeće2-150x150Dolazak snažne njemačke vojne jedinice.

Ja i Tonćo smo istrčali na ulicu koja je bila potpuno prazna. Dan je bio tmuran, oko nas ni žive duše, a iz smjera željezničke stanice se čula snažna grmljavina motora, da bi se ubrzo iza blagog uličnog zavoja pojavila motorizirana kolona njemačke vojske. Na čelu kolone je bilo nekoliko  tenkova Tigar, a zatim su se uz buku i škripu u dugoj koloni nizala oklopna borna kola, kamioni, opet tenkovi, motocikli s prikolicom…

NE PLAČI, MARIJA

Posted on : 27-07-2017 | By : Sonja | In : Sonjine priče

Schlagwörter:

2

U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bili a nikad zaboravljeni…

Iz naše arhive/objavljeno 29. lipnja 2010. godine/

piše: Sonja Breljak

Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.
Znam, lijepo je sada i kao začarano i u mojim čudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Kao u kakvoj bajci.
Čini se …možete tamo svakoga časa susresti dobru vilu ili zmaja. Takva je to neobična zemlja.

NEPOMIČNO MORE

Posted on : 24-07-2017 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

1

Pjesma „Nepomično more“ pohvaljena je  na ovogodišnjem Petrarca Festu,  festivalu poezije koji se tradicionalno održava u Zagrebu u čast oca soneta F Petrarce.

Marija Juračić
downloadSanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more, bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.

Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli nekud bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.

RAZNA DOGAĐANJA, PA – ODLAZAK PARTIZANA

Posted on : 23-07-2017 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige „Moja sjećanja  na minulo stoljeće“.

2hehjxwNaš stan, a posebno dvorište, postali su velikim okupljalištima. Tonćo i njegovo društvo stalno su negdje jurili po gradu, a on je dolazio samo na objede i na spavanje. Jednog dana mi je donijeo krasnu časničku sablju jugoslavenske vojske, a drugi puta dva stara revolvera iz prvog svjetskog rata. Iznad pivovare se uzdiže strmina od neke sive zemlje. Često smo uzimali neku staru krpu i sjeli na nju pa se niz tu strminu spuštali kao na sankama. To smo zvali „prljuga“. Oni su se i tih dana spuštali niz «prljugu», kad se iznenada pokazao otvor u nekakvu rupu.

POSLIJE KIŠE DOLAZI SUNCE

Posted on : 22-07-2017 | By : admin | In : PITANJA JE MNOGO

0

/Panonskim prostranstvima – 3.dio/

tekst i foto: Marija Kukić
cVraćajući se iz Zemuna svojim domovima, opet nas je pratila kiša. Dan se polagano spremao na počinak.

Sunce je okruženo  oblacima putovalo ka zapadu. I mi smo se vozili u istom smjeru.

Kroz orošeno prednje staklo autobusa „ulovila“ sam Sunce koje je prkosilo kišnim kapima. Radovala sam se toj igri i nadmudrivanju kiše i Sunca i prisjetila se stihova Dragutina Tadijanovića.

ZA ŽIVOTA PRIJATELJU…

Posted on : 21-07-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

Dijana Jelčić- Starčević 
Suze1-670x447Na  putevima pamćenja
srećem lica otišlih prijatelja.

Uklesana u uspomene,
u granitne stijene sjećanja
ona ne stare,
osmjehuju se trenucima,
govore o tajnama,
o neprocjenjivim vrijednostima