berlin

ŠIMO URLAUB

Posted on : 20-10-2018 | By : Emil | In : Emilove priče

1

ISELJENIČKE PRIČE   Iz naše arhive/objavljeno 11. travnja 2010.

Kako se nekad odlazilo

tekst: Emil Cipar

Prije nego što je postao Šimo Urlaub, bio je samo Šimo… ne mogu se sjetiti kako se prezivao, ali to nije ni tako važno …u svakom slučaju bio je obični, domaći Šimo, a prezime mu završavalo nekako na …ić.

Doselio je u Slavoniju odnekud iz Bosne, radio kao nadničar u šumi, oženio se i kao i svi ostali, jedva sastavljao kraj s krajem. Sredinom 60-tih zaposlio se u jednom poduzeću u gradu, nakon nekog vremena, kupio preko sindikata bicikl, marke „Pretis“, kao i milijuni drugih u Jugoslaviji.  Kako rekoh… obični domaći Šimo.

PREKINUTA ŠUTNJA

Posted on : 17-10-2018 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

0

piše: Marija Juračić
fear-615989_1920-1200x762_cU posljednje su vrijeme neki istaknuti političari i neke moćne organizacije  tvrdile da su za sve loše stvari u Lijepoj Našoj krivi oni koji šire pesimizam, koji ne vide kako je u državi sve mnogo bolje, nego što je ikada bilo.

Dobri smo, uspješni, plemeniti i zato osmijeh na usne i vjeru u srce! Vi koji širite pesimizam i defetizam samo smetate, pa ako vam ovdje nije dobro, otiđite za onima koji su već utekli.

PRUŽENA RUKA

Posted on : 16-10-2018 | By : admin | In : Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

0

piše: Marica Žanetić Malenica

198e1278809„Vi ne možete dati krv“, reče mi odlučnim glasom liječnica, kada sam se odazvala akciji koju je organizirao klub darivatelja krvi kojega sam bila članica.

„Zašto ne mogu, tlak i hemoglobin su mi u redu“, rekoh iznenađeno.

„U kartonu piše da ste operirali štitnjaču“.

„Jesam, ali skinuli su mi samo polovicu i nalazi su pokazali da

PUTOVANJE U FINSKU

Posted on : 15-10-2018 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige „Moje sjećanje na minulo stoljeće“

Posjeta firmi Valmet

Cilj nam je bio posjetiti firmu Valmet i neke tvornice papira. Odvojili su nas u grupe, a Kuk, direktor Ivice Lovinčića i ja, prvi smo odvedeni kod jednog od direktora Valmeta, koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača postrojenja za proizvodnju papira i najveći proizvođač za SSSR.

Direktor nam je rekao da su do tada Sovjetima isporučili 24

RESTRUKTURIRANJE

Posted on : 12-10-2018 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

0

 

piše: Marija Juračić
hands-460872_1920Pita me unuk što znači riječ restrukturiranje. Pokupio ju  je  negdje usput i jedva je izgovara. Kako malcu objasniti nešto što ni mnogi političari ne kuže?

A  opet, svi se pedagozi slažu u tvrdnji da treba udovoljiti djetetovoj znatiželji.

Kako je kuhinja svima bliska, pa je mnogi nose  u podsvijesti, te stalno nešto kuhaju i izvan nje, odlučim mu stvar objasniti običnom kuhinjskom terminologijom.

VONJI MOJEGA DITINJSTVA

Posted on : 11-10-2018 | By : admin | In : Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

0

piše: Marica Žanetić Malenica

kruhUlazim u radnju poznatog splitskog proizvođača pekarskih proizvoda i slastica. Njušim opojni miris tek pečenoga kruha i zamišljam vrijedne pekare kako u noćnoj smjeni mijese sve te kruhove naše nasušne.

Dobro, više ih ne mijese ručno, ali treba u te velike čelične miješalice usuti točne omjere svih sastojaka, moguće i ručno domijesiti, tehnološku proceduru slijediti da bi iz toplih peći izašli: Didova peka,  Bakina pogača, Matan, šlapa, lovački, seljački, rustika, finac … i sva ta razna peciva sa slanim i slatkim nadjevima.

NOVI GENERALNI DIREKTOR

Posted on : 07-10-2018 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

filipKvasničke mi je bilo žao. On je najzaslužniji što su izgrađena postrojenja na Žitnjaku, ali se, nažalost, nije snašao u novim okolnostima. Smatrao je da i dalje mora osobno sve kontrolirati – ne samo pogone, nego i ljude.

Dolazak Vlade Kuka predstavljao je pravo osvježenje. Znao je razgovarati. Pitao je i  slušao, ali ne autoritativno kao Kvasnička, nego nekako u prijateljskom ozračju. Obilazio je sve pogone i pored ostalog raspitivao se o organizaciji i tražio prijedloge što bi

SIBINJ I TOLERANCIJA

Posted on : 07-10-2018 | By : admin | In : VJEČNO GLADAN

9

IZ NAŠE ARHIVE/  objavljeno na portalu 10. ožujka 2013. i u knjizi „Ono malo duše“ 2015.

Napisao: Emil Cipar
Osim čitanja, što je bilo moj veliki hobi, nekih dugih susreta sa kulturom, početkom 60-tih godina, nije bilo. Struje nije bilo, pa tako ni radija, a o kinu i televizoru da ni ne govorim.

Za čitanje je bilo najviše vremena zimi, jer je rano padao mrak. Problem je bio da se štedjelo na petroleju. Kupovao se na pola litre u dućanu „kod Mite“, koji je nekada bio u zgradi zadruge, a kasnije se preselio na mjesto gdje je danas samoposluga.

UČITELJICA

Posted on : 05-10-2018 | By : admin | In : Ruža Silađev: ŠOKICA PRIPOVIDA

2

tekst: Ruža Silađev
UčiteljicaKad se sjetim školskih dana neizbježno se sjetim moje prve učiteljice Borinke Maširević i prvoga dana u školi. Sjećanja jesu blijeda, ali su se neki detalji urezali u pamćenje. U školu sam krenula u jesen 1956.godine. Radost i strepnja što ću konačno u školu su bili preveliki.

Radovala sam se školi zato što ću najzad imati pravu olovku i pravi papir na kojem ću moći crtati do mile volje. 

JABUKE, KRUH, DIJELJENJE I ŠIRE

Posted on : 05-10-2018 | By : admin | In : ZRCALJENJE

0

Iz naše arhive/ objavljeno 18.05.2016.

Ivanka Cvitan
j (1)Svaki put kad kupujem jabuke, sjetim se nečeg jako davnog.

Učili smo dijeljenje na jabukama. Učiteljica je na sat matematike ubacila par životnih minuta.
– Kako s prijateljem podijeliti jabuku bez noža?
Mi drugaši ostali smo u čudu.
– Poklonit ćemo cijelu, prekinula je naše moguće kalkulacije.
(Ovo i dalje učim.)

TKO NAS TO VOZA

Posted on : 04-10-2018 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

0

piše: Marija Juračić
novine_shutter
Danas ne razgovaramo o loncima i kuhinji. Jasno nam je tko nam lupa lončiće, a kuhinja je već odavno prerasla prostor  našeg malog doma i postala nekako sveprisutna, globalna.

Pričamo u pola glasa  o jednim opskurnim novinama čiji novinari  nemaju drugog posla, nego kopati po mračnim  stvarima. Po dnu nekakvog polusvijeta, koje onda još nazivaju elitnim.

„Zašto su te novine opskurne“, pita moja kći, a zet, koji svemu voli

NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO

Posted on : 02-10-2018 | By : admin | In : Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

2

piše: Marica Žanetić Malenica
hKonačno sam se dočepala otoka, s kojim je uvijek započinjalo i završavalo moje ljeto.

Raspremam se na brzinu, ovdje vlada neki opušteniji red, bolje reći blagi nered. Uostalom, tome i služi odmor i odlazak izvan mjesta stanovanja. Uzbuđena sam, očekuje me prvi ovogodišnji bliski susret s morem.

Oblačim kupaći kostim, prvi put ove godine. Gledam svoja

VLAST PREČESTO KVARI ČOVJEKA

Posted on : 30-09-2018 | By : admin | In : Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

0

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“

Direktor postao diktatorom

Proizvodnja se u novim pogonima nakon nekoliko mjeseci stabilizirala, a kad je finska ekipa konačno otišla, Kvasnička je postao pravi diktator. Često je dolazio noću, pa ako je mislio da nešto nije kako treba, slao je automobil da doveze poslovođu i šefa pogona, a ponekada i tehničkog direktora da to riješe.

Jednom je zimi u 4 sata ujutro došao na Žitnjak, a kad je

PRAVO SUĐE

Posted on : 29-09-2018 | By : admin | In : Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

0

piše: Marija Juračić
vaga-pravdaČujem kako zet mrmlja da nemam pravo suđe pa onda ni objed ne može biti dobar, a to me ljuti, jer ja imam pravo suđe i objed je uvijek dobar, pa kažem drzniku, ako mu suđe ne valja, neka kupi novo.

Zet prasne u smijeh i govori da ja imam dobro i pravo suđe, ali da  pravosuđe u Lijepoj Našoj ne vrijedi ni cijelog pišljivog boba. Znaju to naši građani, jer moraš biti ili posve nezainteresiran ili potpuno glupav pa da ne vidiš što se u loncu kuha.

ČOKOLADA, KAKO TO SLATKO ZVUČI

Posted on : 24-09-2018 | By : admin | In : Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

0

piše: Marica Žanetić Malenica
20180915_215204Blago ovima što rade u tvornici čokolade, mogu je praviti, držati u rukama, gledati, kušati, do sita se najesti…

Što ja sa strujom da radim? Mogu se samo ubiti ili stresti, a do toga mi nije. A onda mi se opet čini da nije svako zlo za zlo. Zahvaljujući tome što ne dolazim u takva iskušenja mogu održati vitku liniju. Jer, da me je pustiti među ove pokretne trake preko kojih klizi taj slatki smeđi grijeh… jer da me je pustiti… jer da me je…

Ovo mi se motalo po glavi prije nekoliko godina, kada sam prvi put šetala carstvom čokolade i promatrala one sretnike kojima šećer nikad ne pada. Bilo je to u Švicarskoj, u tvornici „Alprose“. Ja sam tada radila u tvornici struje.