berlin

OČEKIVANJA

Posted on : 29-03-2019 | By : admin | In : Bosiljka Schedlich: PUT

0

piše: Bosiljka Schedlich

bJednog proljetnog dana davnih 1960ih pored mene je po tek završenoj Jadranskoj magistrali prošao jedan mali automobil. Za sobom je vukao kućicu za stanovanje, koju sam tada vidjela prvi put.

Gledala sam za prikolicom dok je nestajala iza okuke i dugo razmišljala zašto ljudi putuju. Ljudi iz mog sela nisu putovali. Odlazili su u grad samo kad su morali nešto obaviti.

DOLAZAK

Posted on : 12-03-2019 | By : admin | In : Bosiljka Schedlich: PUT

1

piše: Bosiljka Schedlich
bosiljkaNiz metalne stepenice iz aviona silazimo u neki drugi, svježiji zrak, na istočnoberlinski aerodrom Schönefeld.

Dugo stojimo u velikoj dvorani. 80 žena skida svoju prtljagu s crne, pomične trake. Neki koferi su veliki i teški. Ja sam imala samo jednu malu torbu i preko ruke narančasti kaput.

Krećemo!, pozvao je glas. Ulazimo u sivi autobus i nakon kratke vožnje stanemo. Motor se gasi. Granica!

ODLAZAK

Posted on : 05-02-2019 | By : admin | In : Bosiljka Schedlich: PUT

0

Kako je počeo, razvijao se i kuda vodio, svojevrsni, gastarbajterski život kojim su, na ovaj ili onaj način, živjeli brojni naši ljudi sredinom i s kraja prošloga stoljeća. Bilo je to dugo putovanje.
 .

piše: Bosiljka Schedlich

20190204_120330Već kao dijete sam htjela otići u grad, onaj nepoznati daleko iza brda, tamo gdje je drugi, pravi život. I gdje u tvornici radi otac.

Mi djeca, živjeli smo s majkom i bakom u malom selu. Ljudi su tamo bili kršu slični, istovremeno kruti i mekani.

Trčala sam za ocem kad bi krenuo na vlak. Tri sata se išlo do prve stanice. I opet bi me ostavio.

Baka je govorila: „Stignit će ona do Brlina.“