berlin

PLANET ZEMLJA

Posted on : 22-04-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

Fabergeova pisanica…
(planet zemlja)

Dijana Jelčić- Starčević
ZemljaSviće,
promatram,
Fabergeovu pisanicu.
U znamenju uskrsnuća
se zrcali plava ljepotica.
Osjećam
ljubav koju rođenjem
dobih u nasljeđe.

BALADA O PROLAZNOSTI

Posted on : 14-04-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

Dijana Jelčić-Starčević
U kaminu je pucketala vatra, plameni jezici su ostavljali tajnovite sjenke na zidovima hrama. Na stolu je gorijela svijeća. Nježni zvuci su ispunjali prostor. Na zidu je kuckao sat, jedini znak prolaznosti vremena. Udisala je miris jasmina u toj zimskoj večeri, mirisi, boje i zvukovi klavira su se sjedinjavali u čudesne nijanse jednog davnog ljeta. Sjećanja su bila tu u njoj, ali su bila vanzemaljska, zagrljena svijetlošću, koja kao da je dolazila iz dalekih galaksija, a opet je bila tu, osjećala je njene dodire, kao sretna milovanja.

BUDNA SANJAM

Posted on : 07-04-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić- Starčević

Sretna sam, što je moj davno napisani tekst, bez navođenja mog imena, postao djelićem Zdenkove knjige… divno je dijeliti život s umjetnikom… usrećuje… 

venUspravi se zatvori oči i poče govoriti molitvu koju je ona zvala pjesmom i koju je za mene napisala…

«Dok lutam vremenom pred očima mi se ukazuje slika… ulje na platnu. Mlađani pastuh prolazi kroz vrata vremena. Vidim ga u njegovoj punoj ljepoti i osjećam u istom trenutku i prostor i vrijeme. Prekrasna životinja u pokretu, okrenuta licem, okrenuta glavom prema meni.

POEZIJA USPOMENA

Posted on : 17-03-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

Dijana Jelčić-Starčević
Poesie (640x299)Putevi… staze… drumovi… koraci odbrojavani ritmom srca… … nemoguća iluzija otrgnuta iz prastarih pjesama… miris jelena mošutnjaka… Diana je ubila Aktaiona… legenda slivena u stih drevnog pjesnika… Hafizov deja vu… i njegova žudnja za odbacivanjem vela tajanstvenosti… upitah se… je li on znao zašto je boginja ubila lovca?

A legenda je živjela u meni… darovaše mi ime i boginju… lutah zamišljenim Panteonom… osjetih se zatočenom u krletci

PRIJE SVEGA ŽENA

Posted on : 10-03-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

tekst: Dijana Jelčić-Starčević
cvijeta-zuzoricNi svježe stablo nema takve kose,
kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden,
il´ kad se noćna koprena razvede
K´o te, što Amorove nose.

Ni zvijezde jutra, vlažne još od rose,
Na čistom nebu, privlačne i blijede
Nisu k´o oči što me žegu, lede

ODAJA TIŠINE

Posted on : 04-03-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić-Starčević
Dijana-knjigaNapisala sam knjigu „Umijeće svakodnevnog pokreta“. Teško je nakon tisuće pročitanih knjiga sve naučeno i zapamćeno prevesti na jezik svojih neurona i napisati nešto svoje a pri tome ne povrijediti izvor. Treba uroniti u odaju ogledala i odjeka, osluhnuti tišinu i onda pisati.

Odaja tišine…

Svaki je kreativni čin lutanje putevima već od nekoga ucrtanim, a onda otvaranje zvjezdane staze ka sebi samome. Traženje odgovora na već davno postavljeno pitanje, kako ostvariti svoje nadahnuće a da ne povrijedimo izvor, kako odstupiti od poznate verzije, a da inspiracija ne dobije heretički prizvuk.

DIJALOG U NOĆI…

Posted on : 24-02-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

…pred Valentinovo

Dijana Jelčić Starčević
zbirka z aventinovoLutali smo svijetom izmišljenim. Iluzija nas je usidrila u beskraju odsanjanih slika, odnijela zvukovima mjesečeve sonate u čaroliju opsjenara.

Nismo spavali, sanjali smo prošle i buduće zagrljaje. Bili smo putnici vremenom,

a bili smo u ovome ovdje i ovome sada. Osjećali smo milovanje lica svemira,

dodire anđeoskih bića i dozvoljavali suzama sreće da nas odijevaju u kristalne odore nepostojanja. Odnosio si me u zaborav, prepuštao valovima pučine žudnji,

JEDNOSTAVNO, LJUBAV…

Posted on : 16-02-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić-  Starčević
mi govorimo poeziju
Ljubav je dan u kojem se sretna budim, kristali neba u zraku, vjetar u krošnjama starih platana, zenit života, purpur zapadnog neba, beskrajni plavi ocean u kojem Helios Selenu sniva dok zvjezdana prašina igrajući se s mjesecom dragulje noćnoj kupoli dariva.

Ljubav je lepršava košulja svilena, biser na obrazu, vera na ruci, kadena na vratu, kadena kojom je ljubav u srcu zauvijek usidrena.

NAGLO LJETO

Posted on : 10-02-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

tekst: Dijana Jelčić – Starčević
2014-03-12 12.24.08 (1)Zaustavljeno u sjećanju naše naglo ljeto se obnavlja. Znakovima zbilje potvrđuje svoju istinitost. Dan se kotrlja zemljinom ekliptikom  iskreći prolaznost vremena i postojanost  čuvstva  koje se u meni umnaža. Jedno obično poslijepodne se objavljuje prividom čarolije iznjedrene iz magije srca.

Ništa se ne događa i događa se sve. U tišini prostornosti ćutim tvoju blizinu iako nisi uz mene. U ovitku uspomena blješti tvoj lik, sjaje ćilibarski fenjeri u kojima vidim san one davne ljetne noći. Promatrali smo smjenu sunca i mjeseca. Morske orgulje su narušavale muk sutona. Mjesec je sjao samo za nas. Uzburkavao dubine u plimu strasti.

ZLATNO ZRNO NA DLANU

Posted on : 03-02-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

TEATAR ERATO / TEATAR &TD, Zagreb

Thomas Bernhard: „VELIKI ODLAZAK“
Rađeno po drami Thomasa Bernharda: „Minetti“.
Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu: Zdenko Jelčić.

piše: Dijana Jelčić-Starčević

najava velikog odlaskaGledala sam ga na sceni. Slušala njegov glas obilježen znakovljem razbuktale sudbine, označen spaljivanjem nemani izronjene iz nagnuća nebeskih sfera postojanja. Bilo je kao u noćima punog mjeseca, opijalo me njegovo sebstvo, snaga njegova pogleda odlutalog u dramu ostarjelog sanjara, u Minettiev život ispisan raspuknućem iluzije…

Čekanje na direktora teatra i ostvarenje želje. Nakon trideset godina, ponovo igrati kralja Leara. A Kralj Lear je maska, Minetti nosi masku trideset godina i čeka trenutak izlaska na scenu velikog teatra… Direktor ne dolazi, rezervirano mjesto ostaje prazno.

INICIJACIJA DUŠE

Posted on : 28-01-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić-Starčević
drvo(1) of soul (1)Drvo starog kestena u perivoju djetinjstva je u meni podtaknulo mehanizam inicijacije, probudilo sjećanja, uspomene i postalo zrcalo u kojem vidjeh svoje nespoznate, nesazrele, neodživljene emocije.

Prvo smo pod krošnjom plesali sa zrakama sunca, igrali se skrivača sa sjenkama njegova lišća, puštali da nam pere lice kiša čije su se kapljice razbijale u tisuće kristala dodirujući njegove grane.

ŽIVOT S UMJETNIKOM

Posted on : 19-01-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

1

piše: Dijana Jelčić -Starčević
zdenko minetti 3Dijelim život s umjetnikom. Uz  njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti,  balansirati na sponi  između sanjarija i epistemoloških istina.

U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi.

NENAPISANA KNJIGA

Posted on : 13-01-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić-Starčević
borgesUšla sam u Borhesovu knjižnicu nelinearne književnosti, u njegov vrt razgranatih staza, u grananje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti, u svjetlosnu dimenziju postojanja.
Metafore postaju siluete u tkivu sna, kristalni bljesak u zagrljaju duše i materije, biserje iznjedreno iz sedefa duše.

Spoznajem koliko toga još uvijek ne znam, koliko toga treba još doraditi, preraditi, preobraziti, oblikovati.

IZGUBLJEN DAN

Posted on : 06-01-2017 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

piše: Dijana Jelčić Starčević
aleph-jorge-luis-borges„Radius Alepha je bio neka dva ili tri centimetra, ali kosmički prostor je bio tu u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (recimo, Mjesec, ogledalo) bila je beskonačno mnogo stvari jer sam je ja jasno vidio iz svih točaka u svemiru. Vidio sam prostrano more, vidio sam zoru i sumrak, vidio sam ljudsko mnoštvo Amerike, vidio sam prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide, vidio sam oronuli labirint  (u Londonu),….“

Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedničku prošlost. Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus al Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnice nigdje; Ezekijel, o anđelu s četiri lica, koji se istodobno obraća i Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, dotiču Alepha), Jorge Luis Borges.

KAO RAJSKE PTICE

Posted on : 29-12-2016 | By : admin | In : Dijana Jelčić-Starčević: UMIJEĆE VREMENA

0

Dijana Jelčić- Starčević
anakindaNa početku bijaše RIJEČ…riječ do riječi, rijeka riječi, bujica riječi, ocean riječi, kap do kapi, biser do bisera, niska riječi…začarani krug života, krug sreće, krug ljubavi…

Riječi kojima ispisujemo brevijar života ne postoje u vokabularima tuđica, nema ih u rječnicima svjetskih jezika, ne mogu se naći u tuđim mislima, ne zrcale se u tuđim srcima.

Ti i ja i svijet u kojem živimo, trojstvo vječnosti, njedra vremena,