berlin

MOJ ĆAĆA

Posted on : 22-01-2020 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Iz naše arhive/ …objavljeno 05.09.2015.

Vinko Pavić
.
14781789

Moj ćaća
Nosio srce
Na dlanu,
Srce mu tuklo
Na dlanovima.

Iz grudi mu
Pobigle jarebice,
I ušša

USPOMENE MIRIŠU NA CVIĆE

Posted on : 10-01-2020 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

tekst: Vinko Pavić
Išli u šesti razred. Zadnji razred u ričičkoj osnovnoj školi i bili najstariji. Osam muških i četiri cure. Zapuhnuo nas povjetarac životnih dozrijevanja, duhovnih i tjelesnih, koja naslućuju budućnost. Pupoljci, rumeni i zdravi, u cvatu, čekali svoju nebesku kap rose da procvjetaju.

A one, vesele, leptirice. Cviće. Zaigrane i razdragane. Nasmijane. Mi zagledali u cviće. Zagledali latice na kojima proljetno sunce počelo raskošno blještati. Zagledali u beskrajne dubine bistrih

RAZGOVOR S DR. ALOISOM ALZHEIMEROM

Posted on : 04-01-2020 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

 

Vinko Pavić
vinkoDok sklupčan ležim na nekom stolu
Gledam u tamu što me guši,
Svijam nebesku aureolu
Svom svijetu što se u mrak ruši.

Doktor me važno  u oči mjerka
Traži mi neku dijagnozu
Kao, bio sam  velika zvjerka
– Sad mu spominjem  nebulozu.

NOĆNA DIOBA

Posted on : 16-12-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
zvijezde3U noć se bacam sam bez varke
U otkupljenje čela čista,
Ištem u tami zvijezde žarke
U kojim raskoš noći blista.

A noć je Tama – rekli bismo,
Tko može da se njoj veseli,
Pa kažeš; jesmo ili nismo
Za horizonte nove zreli.

DOK UMIRE ČOVJEK

Posted on : 23-11-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

  Vinko Pavić
vinkoOvo tijelo više nema dodir stvarni
U njemu sam malen kao zrno žita,
Oglodali meso osvetnici kvarni,
Razderali dušu kao zvijer mahnita.

Vidim da bez jeke umiru i zvijezde
Što su nekoć bile ključ stoljetnom lancu,
Aveti i crvi tek bezbrižno jezde
Licemjerno plačuć u hajdučkom klancu.

NIŠTA TI NEĆU REĆI

Posted on : 24-10-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
nadaNišta ti neću reći nakon varke
Svih mrtvih slova u sunčana jutra,
Niti ću plakat svoje želje žarke,
Nit slavit kletvu neizvjesnog sutra.

Za hvalospjeve treba duša čista
Srce na dlanu i ponizne zjene,
Komadić sunca u srcu što blista,
Pružena ruka, oči zaklopljene.

MOJA PJESMA

Posted on : 03-10-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Vinko Pavić
vinkoJednu  sam pjesmu čuvao do zore
Kitio cvijećem, oblačio svilom,
Molio njenog pobratima more
Da je oživi svojim modrim bilom.

Uresit htjedoh svaku njenu stopu,
I svaka strofa da bude na mjestu,
Po nekom mojem mentalnomu sklopu
Ne smije rano i naga na cestu.

STREPNJA

Posted on : 09-09-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
vinkoStrepim, jesam li i ja samo sjena,
Ili prazan list u pjesničkom  rokovniku,
Ili u mraku raširena zjena,
Il‘ prekinut lanac u obiteljskom rodovniku.

Strepim da možda nisam klupko mašte,
Jer prosta duša vapi snagu hladnog zdenca,
O, da bar budem slovo sred knjižničke bašte,
Il‘ tek jedno pero u krilu plamenca.

NOĆNE KUŠNJE

Posted on : 29-08-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Vinko Pavić
DownloadMotrim iz noćne tame kako se svijet mijenja,
Kako se noću ruke pretvaraju u pipce
Kako dnevni čistunac gomilom oštra stijenja
Uz krik oduševljenja pogađa brata u lice.

Putevi noćni sasvim su druge trase
Umilna čista lica obnoć postaju stvarna,
U mraku sjene plešu krinka se navlači na se,
A ljubazni trak srca gadljiva roba kvarna.

OVA ZEMLJA

Posted on : 25-07-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
Zemlja je ova  puna priča o beznađu
I neke okljaštrene šutnje,
Između minskih polja i izvrnute svakodnevice,
Između svetih napjeva,
I besmisla Petrove šutnje,
Između poziva na neutješni plač

SPOZNAJA NJEGOVIH KORAKA

Posted on : 18-05-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
Screenshot_2016-10-21-10-14-08-1Iz susjedstva
Tišina nezadrživo probija
Nijemo praskozorje
Što u raskoši isplakane praznine
U klupko tuge se svilo.

Potmulo padaju tvoje misli
U jamu tjeskobne samoće
Što godinama klikće samotne tužaljke

ZLODUH

Posted on : 17-04-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
red_sunset_2-t1-150x1311-150x131Osvojio je planine, nepremostive sive gudure,
Nebo išarao grmljavinom metalnih galaksija,
Sjeme razdora i zla sijao u plodne duboke brazde,
Strah obojio krvavim mjesečevim zrakama
I ohrabren našom šutnjom
Upuzao u uspavane pore mekana i sirova tla.
Jutra, bjelja od majčina mlijeka
U svojim zrcalnim odrazima obojio

HTIO SAM OPROSTITI

Posted on : 19-03-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
rijeka zive vodeHtjedoh prepričati stoljetnu šutnju
Dubokim glasom
Kao što to pričaju svi odvažni ljudi
U katakombama svojih rasporenih očekivanja.
I poslije toliko godina, strah i prijetnja
Nemaju razumijevanja za priprostu samoću
Moje nutrine
Što mrak i tamu ne probavlja
Niti uz glasne molitve naših mrtvih.

POKLANJAM SVOJE SIROMAŠTVO

Posted on : 26-02-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Iz naše arhive/ objavljeno 24.03.3016.

Vinko Pavić
zvijezdeIma li poštenih nalaznika
Izgubljenih duša
Da poklonim svoje siromaštvo
I svoje nade
I budem stih u pjesmi
Koja ne umire
Ko vino u krvotoku
U kom je svaka kap
Triput pretočena.

DOZRELA LJETA

Posted on : 01-02-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
red_sunset_2-t1Dok sam uspravljao jutra
I laticama modrih ljubičica
Otimao zahvalnost postojanja
Zelenih travki,
Htjedoh ispričati svu svoju šutnju
Umotanu krhkim slikama
Opustjelih prašnjavih puteljaka.
Htjedoh ispjevati