berlin

DOK UMIRE ČOVJEK

Posted on : 23-11-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

  Vinko Pavić
vinkoOvo tijelo više nema dodir stvarni
U njemu sam malen kao zrno žita,
Oglodali meso osvetnici kvarni,
Razderali dušu kao zvijer mahnita.

Vidim da bez jeke umiru i zvijezde
Što su nekoć bile ključ stoljetnom lancu,
Aveti i crvi tek bezbrižno jezde
Licemjerno plačuć u hajdučkom klancu.

NIŠTA TI NEĆU REĆI

Posted on : 24-10-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
nadaNišta ti neću reći nakon varke
Svih mrtvih slova u sunčana jutra,
Niti ću plakat svoje želje žarke,
Nit slavit kletvu neizvjesnog sutra.

Za hvalospjeve treba duša čista
Srce na dlanu i ponizne zjene,
Komadić sunca u srcu što blista,
Pružena ruka, oči zaklopljene.

MOJA PJESMA

Posted on : 03-10-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Vinko Pavić
vinkoJednu  sam pjesmu čuvao do zore
Kitio cvijećem, oblačio svilom,
Molio njenog pobratima more
Da je oživi svojim modrim bilom.

Uresit htjedoh svaku njenu stopu,
I svaka strofa da bude na mjestu,
Po nekom mojem mentalnomu sklopu
Ne smije rano i naga na cestu.

STREPNJA

Posted on : 09-09-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
vinkoStrepim, jesam li i ja samo sjena,
Ili prazan list u pjesničkom  rokovniku,
Ili u mraku raširena zjena,
Il‘ prekinut lanac u obiteljskom rodovniku.

Strepim da možda nisam klupko mašte,
Jer prosta duša vapi snagu hladnog zdenca,
O, da bar budem slovo sred knjižničke bašte,
Il‘ tek jedno pero u krilu plamenca.

NOĆNE KUŠNJE

Posted on : 29-08-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Vinko Pavić
DownloadMotrim iz noćne tame kako se svijet mijenja,
Kako se noću ruke pretvaraju u pipce
Kako dnevni čistunac gomilom oštra stijenja
Uz krik oduševljenja pogađa brata u lice.

Putevi noćni sasvim su druge trase
Umilna čista lica obnoć postaju stvarna,
U mraku sjene plešu krinka se navlači na se,
A ljubazni trak srca gadljiva roba kvarna.

OVA ZEMLJA

Posted on : 25-07-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
Zemlja je ova  puna priča o beznađu
I neke okljaštrene šutnje,
Između minskih polja i izvrnute svakodnevice,
Između svetih napjeva,
I besmisla Petrove šutnje,
Između poziva na neutješni plač

SPOZNAJA NJEGOVIH KORAKA

Posted on : 18-05-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
Screenshot_2016-10-21-10-14-08-1Iz susjedstva
Tišina nezadrživo probija
Nijemo praskozorje
Što u raskoši isplakane praznine
U klupko tuge se svilo.

Potmulo padaju tvoje misli
U jamu tjeskobne samoće
Što godinama klikće samotne tužaljke

ZLODUH

Posted on : 17-04-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
red_sunset_2-t1-150x1311-150x131Osvojio je planine, nepremostive sive gudure,
Nebo išarao grmljavinom metalnih galaksija,
Sjeme razdora i zla sijao u plodne duboke brazde,
Strah obojio krvavim mjesečevim zrakama
I ohrabren našom šutnjom
Upuzao u uspavane pore mekana i sirova tla.
Jutra, bjelja od majčina mlijeka
U svojim zrcalnim odrazima obojio

HTIO SAM OPROSTITI

Posted on : 19-03-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
rijeka zive vodeHtjedoh prepričati stoljetnu šutnju
Dubokim glasom
Kao što to pričaju svi odvažni ljudi
U katakombama svojih rasporenih očekivanja.
I poslije toliko godina, strah i prijetnja
Nemaju razumijevanja za priprostu samoću
Moje nutrine
Što mrak i tamu ne probavlja
Niti uz glasne molitve naših mrtvih.

POKLANJAM SVOJE SIROMAŠTVO

Posted on : 26-02-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

1

Iz naše arhive/ objavljeno 24.03.3016.

Vinko Pavić
zvijezdeIma li poštenih nalaznika
Izgubljenih duša
Da poklonim svoje siromaštvo
I svoje nade
I budem stih u pjesmi
Koja ne umire
Ko vino u krvotoku
U kom je svaka kap
Triput pretočena.

DOZRELA LJETA

Posted on : 01-02-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
red_sunset_2-t1Dok sam uspravljao jutra
I laticama modrih ljubičica
Otimao zahvalnost postojanja
Zelenih travki,
Htjedoh ispričati svu svoju šutnju
Umotanu krhkim slikama
Opustjelih prašnjavih puteljaka.
Htjedoh ispjevati

KAKAV JE TO SVIJET

Posted on : 25-01-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
mjesecJe li svijet isti iza ugla
Gdje krvlju vezani,  ržu na svoj porod,
Gdje naprečac odmotavaju majčino tkanje
I ljubav šutke gaze u izdancima.
Je li svijet isti u prostoru
Gdje teče providna krv , a ljudi
Zaogrnuti pepelom bivaju
škare za krojenje vremena.
Kakav je to svijet  što šutke,  u korijenu
Pticu pretvara u zvijer, a cvijet u lomaču
Bez konačišta, bez zastava i plodne jeseni.

TKO NAM JE KRIV

Posted on : 07-01-2019 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

piše: Vinko Pavić
Tko nam je kriv
Što tijelo guramo naprijed
Želeći biti prvi
I gušimo se u žrvnju vremena,
Pa nas
Raznosi mrak, ispijaju crvi.

Bivamo u promašenoj sutrašnjici
Sa svrhom – važni,

SAN O BREZI

Posted on : 30-11-2018 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
breza-17-200x200Noćas me jedna breza takla
Noćas mi tiho šapnula ime,
A moje srce ko od stakla
Prozbori; ne zaboravi me.

Ni kad te bura povije snažna,
Ni kad te sunce ugrijat ne će,
Ni kad te lomi nada lažna
Ni kad ti prosac nutka cvijeće.

EHO IZGUBLJENOG VREMENA

Posted on : 17-09-2018 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
tvrđavaTko bi putovao sa mnom
Vodama divljim
Koje teku poput sjena
U vremenskim strojevima
Na kojima nedostaju ozbiljni kormilari.

Može mu se učiniti iz mraka
Da crni leptiri po vodi šaraju
Kao duga kroz grivu divljih konja