berlin

IZMEĐU TORBE I PIŠTOLJA

Posted on : 04-09-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Piše: Viktorija Banić

12360330_1528206727492228_8678389283507505360_n-960x675Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.

RED PIVA, RED KOBASICA

Posted on : 25-06-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

2

piše: Viktorija Banić
fontane_proba20-230716Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.

Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom

USUDI SE REĆI: „NE!“

Posted on : 11-05-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
spanija-nezaposlenost-kriza-neimastina-siromasni-siromastvo-prosjacenje-prosjaci-prosjak-novac-beta-ap-alvaro-barrientos-jpg_660x330-1440x564_c
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,

JAPAN NA KRAJU DANA

Posted on : 07-03-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
pismo (1)Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?

Otpuhne, željno pomisli: „Konačno!“ i potrudi se isključiti dio razuma koji je posljednjih 8 -10 sati napet do svojih krajnjih granica rješavao, planirao, odrađivao, kalkulirao, pregovarao, objašnjavao, improvizirao i mijenjao verziju „u hodu“.

Vrijeme je za malo opušteniji, privatni  dio dana.

OVO NIJE PLJAČKA

Posted on : 24-02-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
IMG-20170223-WA0001Veljača. U ovo doba godine tvrdoglavo se smjenjuju hladnoća i kiša i rijetko se što nudi kao treća mogućnost, zanimljiv događaj u danu ili barem njegova naznaka.

Čak ni nekad u ovom mjesecu prepoznatljive mačke više nisu pouzdane, pa mijauču nemaštovito, čini mi se, veći dio godine. Ništa.

OD ZELJA DO MANIKURE

Posted on : 07-02-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
86c23e68-7b8a-4872-8c99-9aa202e43932Priznajem, beznadno volim slova, pa kad već moram čekati, tješim se proučavanjem šarenila novinskog kioska. Nema te aplikacije, niti portala koji ima tako širok izbor slovnih informacija  – tko komu, zašto i koliko, oženio, razveo, utajio, slagao, osumnjičio, priveo, ukinuo imunitet ili namjerava… Standardno.

Prebirući pogledom dođem i do „tete“ na kiosku. Nevjerojatno je što je ta žena u stanju obaviti! Osim prodaje svega onoga što

ČESTITKA BEZ ADRESE

Posted on : 01-01-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
Svanulo je i Silvestrovo, a još se osjeća miris Božića, užurbanih priprema, iščekivanja, posebno kod onih kojima je „Božić“ stizao izdaleka, pa je sve moralo biti i još mrvicu bolje i radosnije. Puno je duša rođenih ovdje otišlo davno, iz nekih svojih razloga, a odlaze nažalost i danas iz, rekla bih, ponovljenih razloga. Ali stignu, za Božić.

I ja Božiću zahvaljujem jer je došao prelijep, topao, obiteljski. Ponovio nam se i dogodine baš isti ovakav. Ma i bez snijega!

OSLONCI SU ODMORIŠTA ŽIVOTA

Posted on : 23-11-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Vikorija Banić
ljubav-na-neki-nacinNa vratima ureda pojavio se stariji bračni par. Kad kažem „stariji“ mislim 70-ak godina.

Muškarac je vrlo vitalan, mršav, uredan i zakopčan. Izuzetno simpatičnog lica i potpuno bijele kose. Premda na uhu ima zakačen slušni aparat, priča ugodno i relativno tiho. Žena je od onih za koje je odmah jasno da ne živi u Hrvatskoj. Hlače, jakna, torba, marama, način kako sve to nosi, sve mi nekako izgleda „njemački“, izgled koji prepoznajem od djetinjstva. Teško je

SVADBA NA KRAJU SOKAKA…

Posted on : 18-10-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
snoviSunce veliko, toplo i žuto, baš kao dukat o vratu mlade snaše, grijalo je Mariju. Od rođenja. Voljela je ona slavonske žege i miris zemlje, baš kao i oštre zime sa puno snijega i sve svoje slavonske običaje.

Bila je tipično dijete Slavonije. Dijete koje marljivo radi od kada pamti za sebe, igra se i buči zajedno s ostalom djecom u sokaku, ide k misi i uživa u prasku ukrasa i boja nošnje na sebi i oko sebe u posebnim prigodama. A bilo ih je.

50 ZLATNIH?

Posted on : 04-09-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Piše: Viktorija Banić

600_slikedrustvostarci_zagjpgBrak je, prema nekakvoj osnovnoj definiciji „zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene, koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci (ako ih bračni partneri imaju)“.

Koliko života, načina življenja je zgusnuto u ovih par redova znakova? A stvarnost? Baš kao onaj voćni sirup koji se miješa s vodom, pa nastane sok različite slatkoće. Ovisno o omjeru. Svega.

MA, K´O VRH IGLE!

Posted on : 09-08-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Sve će već nekako biti. Kako mora. Pa uvijek bude. Samo je čovjeka teško natjerati da stane.

piše: Viktorija Banić
1507553_597508236971314_1152348716_nS neba se spustila gusta, uporna vrućina kakva zna biti samo u rano srpanjsko poslijepodne. Pritisnula tjeme i sjela na ramena. Pogled uprt u razjareno sunce potvrđuje da je od svoje jarosti još jednom prestalo biti žuto. Sjalo je okruglo i gotovo bijelo. Bijelo kao raširene blještave starinske plahte u svom vječnom opiranju buri, krute i mirisne nakon još jednog pranja.

I baš u jednom takvom danu stajala sam na prometnom križanju ruku punih kupljenih namirnica iz obližnje trgovine. Nestrpljivo

BAŠ KAO ČIČAK

Posted on : 29-06-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Piše: Viktorija Banić

cicak-800x532Često se dogodi da sretnem neku osobu i nakon toga danima razmišljam o njoj. Pa i pišem. Uglavnom su to stariji ljudi, sami, pogubljeni u tranziciji i raspadu svega što je sačinjavalo njihov mini-svijet. Zastali negdje, u izgledu i pričama, u sretnijim vremenima. Nekad su to tek osobenjaci, amateri-umjetnici, ponajviše života, točnije preživljavanja. Rijetki su, ili barem rjeđi među njima, mladi ljudi.

SPOR KAO… MA, DA!

Posted on : 24-05-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
Dan 23. svibnja je Međunarodni dan kornjača. Dobro, i? Svaka priča mora nekako početi. Tako i ova…

Bolest uvijek donosi veća ili manja ograničenja. Kad imaš u obitelji osobu oboljelu od astme to je, u našem slučaju, značilo – nema perja u kući, agrumi strogo kontrolirano, prašina najmrskiji neprijatelj, jednako kao i životinjska dlaka. E, prevedeno dječjim jezikom to znači: kućni ljubimci – stop! Barem oni „normalni“, tj. pernati ili dlakavi…

NA ODLASKU ZAUVIJEK

Posted on : 05-05-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
Prolaze države i vlade, pobjegoše im stoljeća. Baš kao i zaprijećeni rokovi za sve najavljene kataklizme, krajeve svijeta, milenijski bug, pa i „najvažnije“ pitanje – od kada se točno računa početak 21. stoljeća, postade potpuno nebitno. Stalno je samo jedno – ljudi odlaze…

Odlazili su nekada davno sa „šip-kartom“, jedinom košuljom ili jaknom u selu, darovanom onome koji odlazi i trunom uspomena zamotanim u zavežljaj, kofera je rijetko bilo…

„S“ KAO „STRAH“…

Posted on : 30-03-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
Strah-4Strah. Iskonska i pokretačka snaga. Aktivator samoodržanja, poticaj…

Djeca su zahvaljujući bujnoj mašti i nepotpunim iskustvima prepuna strahova i bojazni, manjih i većih, onih ozbiljnijih, ali i onih zbog kojih, ponekad, jedva suspregnemo osmijeh.

Prvi strah kojeg se sjećam je onaj od mraka – niti danas ga baš ne volim, pa strah od visine, mračnih i bučnih ljudi, dok me