berlin

POZDRAV IZ LIJEPE NAŠE

Posted on : 15-07-2018 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Kratki osvrt prije finala

piše: Viktorija Banić
maxresdefaultU trenutku kad nas svega nekoliko sati dijeli od finalne utakmice i sraza sa Francuzima cijeli svijet je, čini se, kockast. Pojam „Hrvatska“ trenutno se googla više i od Donalda Trumpa, a na TV-u svaki dan možemo vidjeti skockane goste iz cijelog svijeta kako pjevaju „Moooja dooomovina…“, pa makar jedva prepoznatljivo zvučalo.

Eto, svi pišu iz Hrvatske i o Hrvatskoj, pa i ovaj osvrt neka bude moj doprinos današnjem danu.

STOL DO STOLA, A NIJE KAVANA…

Posted on : 29-06-2018 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić

skolske-klupe-e1378116458361-530x318Prvi stol koji svi, doduše nesvjesni,  susretnemo u životu je onaj prilikom dolaska na svijet. Na njemu se u tom trenutku nalazi mama, a ispred njega još jedna jako važna osoba koja nas prva spretno prima u ruke i obznani svijetu da smo stigli…

Nakon toga uslijedi cijela parada stolova za prematanje, pregledavanje i što sve ne, sve do onog posebnog stola na kojem će samo jednom u životu stajati velika, najposebnija torta sa jednom svijećom koja označava tvoj prvi rođendan, tvoju prvu

ZVIJEZDA VRTNOG FESTIVALA

Posted on : 18-05-2018 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
dusemrtvihNeprestano nas zasipaju izvještajima o aferama, poskupljenjima, curenju informacija, sukobu interesa, tajnim dogovorima, izigranim kolektivnim ugovorima, zagađenjima, namještaljkama, pedofilskim skandalima, odbjeglim tinejdžerima i surovim kaznenim djelima…

Dobro došli u 2018! Pa još red (ne)demografske politike, kao višnja na torti… Ili udarac u trbuh? Zbog čega uopće ujutro ustati?

I onda se, svake godine u ovo vrijeme, u školi moga sina,

PRIČA IZ LIJEPE NAŠE

Posted on : 28-03-2018 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

tekst: Viktorija Banić
srecaU prepuni lokalni autobus ulazi stariji bračni par. Gospodin se jedva kreće, a ni njegova supruga nije puno boljeg zdravlja, samo onako, uporno ženski, sitnim koracima ide i ispred i iza njega, po potrebi. Sretni što su stigli na vrijeme, kupuju karte. Vožnja se nastavlja uz ustaljenu mješavinu razgovora i šutnje putnika i prigušene glazbe sa radija.

Nakon što su se smjestili, a vožnja se nastavila, gospođa mijenja zadovoljan izraz lica. Onaj trenutak kad shvatiš da si nešto

NEISPORUČENI DAR

Posted on : 02-02-2018 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
19022015050607-v-slomljeno-srcePriznajte, jeste li ikada došli u napast da zavirite u nečiji mobitel ili mail? Osluškivali neki razgovor? Pročitali nešto za što ste unaprijed bili svjesni da nije bilo predviđeno za vaše oči? Ili brižljivo pamtili ono što ste preko treće osobe slučajno doznali o nekome koga poznajete? A onda to ispričali ili nekome u raspravi bijesno „bacili“ u lice, ne mareći za privatnost?

Dalmatinski je mentalitet oduvijek bio sve samo ne diskretan. Nikad tih. Kako kod Primoraca, još i više kod nas grlatih iz zaleđa.

JEDNOM I (ZA)UVIJEK GASTARBAJTER

Posted on : 23-12-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

2

piše: Viktorija Banić
photo_drustvo_ljudi_Lonely_01_u_565616571Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.

A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.

IZMEĐU TORBE I PIŠTOLJA

Posted on : 04-09-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

Piše: Viktorija Banić

12360330_1528206727492228_8678389283507505360_n-960x675Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.

RED PIVA, RED KOBASICA

Posted on : 25-06-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

2

piše: Viktorija Banić
fontane_proba20-230716Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.

Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom

USUDI SE REĆI: „NE!“

Posted on : 11-05-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
spanija-nezaposlenost-kriza-neimastina-siromasni-siromastvo-prosjacenje-prosjaci-prosjak-novac-beta-ap-alvaro-barrientos-jpg_660x330-1440x564_c
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,

JAPAN NA KRAJU DANA

Posted on : 07-03-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
pismo (1)Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?

Otpuhne, željno pomisli: „Konačno!“ i potrudi se isključiti dio razuma koji je posljednjih 8 -10 sati napet do svojih krajnjih granica rješavao, planirao, odrađivao, kalkulirao, pregovarao, objašnjavao, improvizirao i mijenjao verziju „u hodu“.

Vrijeme je za malo opušteniji, privatni  dio dana.

OVO NIJE PLJAČKA

Posted on : 24-02-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
IMG-20170223-WA0001Veljača. U ovo doba godine tvrdoglavo se smjenjuju hladnoća i kiša i rijetko se što nudi kao treća mogućnost, zanimljiv događaj u danu ili barem njegova naznaka.

Čak ni nekad u ovom mjesecu prepoznatljive mačke više nisu pouzdane, pa mijauču nemaštovito, čini mi se, veći dio godine. Ništa.

OD ZELJA DO MANIKURE

Posted on : 07-02-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
86c23e68-7b8a-4872-8c99-9aa202e43932Priznajem, beznadno volim slova, pa kad već moram čekati, tješim se proučavanjem šarenila novinskog kioska. Nema te aplikacije, niti portala koji ima tako širok izbor slovnih informacija  – tko komu, zašto i koliko, oženio, razveo, utajio, slagao, osumnjičio, priveo, ukinuo imunitet ili namjerava… Standardno.

Prebirući pogledom dođem i do „tete“ na kiosku. Nevjerojatno je što je ta žena u stanju obaviti! Osim prodaje svega onoga što

ČESTITKA BEZ ADRESE

Posted on : 01-01-2017 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
Svanulo je i Silvestrovo, a još se osjeća miris Božića, užurbanih priprema, iščekivanja, posebno kod onih kojima je „Božić“ stizao izdaleka, pa je sve moralo biti i još mrvicu bolje i radosnije. Puno je duša rođenih ovdje otišlo davno, iz nekih svojih razloga, a odlaze nažalost i danas iz, rekla bih, ponovljenih razloga. Ali stignu, za Božić.

I ja Božiću zahvaljujem jer je došao prelijep, topao, obiteljski. Ponovio nam se i dogodine baš isti ovakav. Ma i bez snijega!

OSLONCI SU ODMORIŠTA ŽIVOTA

Posted on : 23-11-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Vikorija Banić
ljubav-na-neki-nacinNa vratima ureda pojavio se stariji bračni par. Kad kažem „stariji“ mislim 70-ak godina.

Muškarac je vrlo vitalan, mršav, uredan i zakopčan. Izuzetno simpatičnog lica i potpuno bijele kose. Premda na uhu ima zakačen slušni aparat, priča ugodno i relativno tiho. Žena je od onih za koje je odmah jasno da ne živi u Hrvatskoj. Hlače, jakna, torba, marama, način kako sve to nosi, sve mi nekako izgleda „njemački“, izgled koji prepoznajem od djetinjstva. Teško je

SVADBA NA KRAJU SOKAKA…

Posted on : 18-10-2016 | By : admin | In : VRATA (I TVOJE) DUŠE

0

piše: Viktorija Banić
snoviSunce veliko, toplo i žuto, baš kao dukat o vratu mlade snaše, grijalo je Mariju. Od rođenja. Voljela je ona slavonske žege i miris zemlje, baš kao i oštre zime sa puno snijega i sve svoje slavonske običaje.

Bila je tipično dijete Slavonije. Dijete koje marljivo radi od kada pamti za sebe, igra se i buči zajedno s ostalom djecom u sokaku, ide k misi i uživa u prasku ukrasa i boja nošnje na sebi i oko sebe u posebnim prigodama. A bilo ih je.