berlin

ŽRVANJ/ ZAVOĐENJE

Posted on : 14-10-2019 | By : admin | In : Mirko Popović, Sven Adam Ewin

0

SVEN ADAM EWIN vs. MIRKO POPOVIĆ

Mirko Popović: ŽRVANJ  

mirkodok čekamo bus
do najbliže ulične predstave
ljiljanu sam htio pitati
kako to da ne zastaje više
kad crkvena zvona odjekuju
kad mekan dopire glas mujezina
kad odlasci u predgrađa mirišu na cimet
i na rano pokošene trave

ZNAM DA ZNAŠ

Posted on : 24-09-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoznam da znaš zašto preostale sjenke
otpadaju sa zidova, zašto se
stubovi u meni tišinom okamene
svaki put kad otputuješ

znam da znaš kako zamre
smijeh karanfila u prozoru
kako odjekuju otkucaji sata
i njegove metalne suze

PEJZAŽ OZBILJNIH LICA

Posted on : 07-09-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoŠutnja Miljacke na raskrižju
Maka Dizdara i Obale
jer njenih dvadeset i kusur
grli svoje udžbenike
usaglašava sa semaforom
prelazak preko ulice

Kaos stiže brzinom svjetlosti
ostaje jeka tramvajske škripe

BONACA

Posted on : 23-08-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoposlije ću večerati
pođimo niz nečujnu sonatu

tamo gdje sa zidova
rumena patina otpada

tamo gdje djeca na ljuljačkama
u nebo lete bez glasa

zatvori prozor, netko me doziva

EGOITET

Posted on : 02-08-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoRana ti je jednom
glagol živjeti ostavila
kao ametist
i pokazala put: Ustraj
na debeloj i trošnoj
knjizi vremena

Samilost ti je jednom
o glagolu trpjeti zborila:

IŠTEĆI TOPLINU

Posted on : 13-07-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
gggRano je ustajala
bez vjere da može ikada
umuknuti nepreboljenō
Zarastajući s vrtom
razgovarala je s pticama

iz čijih pjesama dopirala je
recitacija mrtvih pjesnika
opskrbljujući misao

(NE)SPOKOJI

Posted on : 24-06-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

2

Mirko Popović
MIRKOnavečer
u bjelini zida daleke
odjekuješ korake
iščezavaš s bojama
kao nepovrat
koji ne stari

noću
visoko izrasteš s ružama

BAJKA

Posted on : 25-05-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
bajkakad se okrenuh tiho je počela kiša
zamišljeno si gledao u krošnju
obližnje trešnje u parku
i kišnu svjetlost koja puni oči
kao u mostaru jednoga ljeta

na drugoj slici sam nestao
na bečkoj panorami
i nisam gledao

TKO SI BIO TI

Posted on : 10-05-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoNapisao si toga ljeta:
Ne zaboravi se javiti
kad porasteš
kad tajne sazriju
a ja sam kao ukleta
pamtila smaragd
tvojih očiju

Kad si odlazio

NEČIJA ME MLADOST GLEDA IZ STARE SLIKE

Posted on : 15-04-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
red_sunset_2-t1-150x1311-150x131Olovno težak posrne
list u meni
Neprogovorom zajauče
u lice mi utisnuvši
znan pogled
Njegova tekstura ne pita
zašto smo mirna
crno-bijela žila kucavica

JE LI I TO SKLAD

Posted on : 09-03-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
Nisu to kiše više
ni plave, ni čujne
ni vidljive
Mora da alkemija plodi
ni tužne, ni sretne riječi
jednog dalekog
budućeg travnja
a ja joj posloženo sjemenje
nemušt bez očiju vidim

ZA GLASOM

Posted on : 20-02-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
23550265_1741806315838798_4870562792695156184_oImajte milosti
za ove vode u meni
koje umiru od žeđi
*
Koračam uzbrdo
uz moje stablo korača
sve tvrđi kamen
sve teže su mu ruke
dok godine odgrće

ZAIGRANA

Posted on : 07-02-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
Zato što je mrmor lišća
nedokučiv, zato joj
na dlanovima
iza noćnog zastora
mjesec gori

Čujem joj trenut nijemosti
pred tom slikom od srebra
pred obnaženim jahačima

SVRHA

Posted on : 15-01-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
polaziš niz tu nečujnu sonatu
tamo gdje ljudi se razilaze

tko ostaje, pitamo
njihovi glasovi, odgovaraš
da u odsustvu svrhe
dovrše sliku
u tvojim očima
u bojama što ljušte se

CRTAM PORTRET

Posted on : 17-11-2018 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoNeki vrh moga nerva pita kako ne pitati koliko godi crnoputoj moja otisnuta šetnja po toplini njena vrata, ili možda se, izgubljen u njenom pogledu, ne snalazim oštreći pri tom i vrh olovke u mislima i u beskraju pa nesuvislo izgovaram opravdanost pogrešnih, nehtijućih, ili promašenih, a možda izazvanih poteza. I olovke, i ruke, i kista, i očiju.

Želio bih napisati rečenicu s konstatacijom da je, nesputan sirovim entitetom, izgovaram tijelom… držeći olovku na pozicijama s kojih