berlin

VINOGORJE SPAVA

Posted on : 01-02-2019 | By : admin | In : FOTOGRAFIJE

0

Ilok/ Vinogorje spava, čeka proljetne sunčeve zrake i toplinu što će trsju dati novi život

foto: Ivica Miličević
image (2)

BOLJE VRABAC U RUCI …

Posted on : 17-01-2019 | By : admin | In : FOTOGRAFIJE

0

tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/Zbilo se to prošloga proljeća. Ovaj vrapčić u ruci, malo je preuranio u isprobavanju svojih letačkih sposobnosti. Izdala ga snaga pri dolijetanju na drvo, udaljeno nekih 5-6 metara od gnijezda. Pa sletje u travu. Mačke su najveći profiteri ovakovih izleta i obično vrebaju tu negdje u blizini. Ovaj vrapčić je, srećom,  pao u dobre ruke, koje ga staviše na drvo, vratiše u gnijezdo, uz bučan protest roditelja, koji je začas utihnuo.

 

ODMORI SE, ZASLUŽIO SI

Posted on : 04-01-2019 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

1

In memoriam:  Ivo Gregurević (1952. – 2019.)

tekst: Vanja Škrobica

Hrvatski glumac Ivo Gregurević rodio se u skromnoj obitelji u Donjoj Mahali kraj Orašja u BiH. Već je u djetinjstvu otkrio svijet glume i obožavao je kaubojske filmove pa je sa svojim vršnjacima i mještanima „postavljao“ predstave.

Po završetku srednje škole upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a prvu značajniju ulogu, provincijalca zaposlenog u Njemačkoj, imao je 1977. u filmu „Ne naginji se van“ B. Žižića. Iste godine igrao je i u Vrdoljakovoj „Mećavi“.

HAIKU

Posted on : 04-01-2019 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

piše: Sandra Marelja Muić
Ode nam i Ivo, naglo i neočekivano, prekratko u ovozemaljskom životu.  Prekratko poput onog haikua o kojem je raspravljao u ekranizaciji Tomićevog romana.

Zapljusnu nas ta vijest zajedno sa ovim valom hladnoće, nikako da se čovjek ugrije nakon toga.

Nema kuta Hrvatske u kojem se ljetos nije žalilo za Oliverom, a sigurno danas nema mjesta gdje ljudi za Ivom Gregurevićem  ne žale.

SRETOH ISUSA

Posted on : 23-12-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

3

Iz naše arhive/ objavljeno 04.02.2014.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

DSCN6465

Nisam baš kod nas u Bosni vidjela previše …kako to u Slavoniji kažu …krajputaša. Kolega Cipar upravo obilazi slavonska sela, bilježi  fotografijom neponovljivo, trenutak u vremenu. Isus kraj puta. Da putnik namjernik il slavonski seljak umorni zastane i molitvom olakša svoj bremeniti dan.

OTVORENO NEBO

Posted on : 11-12-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

Iz naše arhive/ objavljeno 14.04.2013

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
U smiraj dana, uz rijeku …opet  stazom istom a uvijek drukčijom… igra boja, svjetla i tame…

A meni tko zna zašto padaju na pamet baš ovi redovi Cesarićevih stihova: –Tko zna, ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje, možda je pao trak istine u me a  možda su sanje...

I nebo se preda mnom otvorilo, u želji doseći, dati odgovora…

 

OVE NOĆI…

Posted on : 28-11-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

piše: Mirela Bajlović-Marasović

Hoće to… uhvati me svake godine jednom… obično oko zime, kratko prije Božića… tad mi nedostaje, tad mi jako sve i svašta nedostaje… S druge strane imam sve… zahvalna na tome… ali ono nešto…

Nostalgija, melankolija? Od kud to? Zašto to i pobogu, čemu i do kad?!

Tih momenata dok traje taj portal u podzemlje vlastitog bića,

MOJ JUNAK JE DRUGAČIJI, JEDINSTVEN

Posted on : 15-11-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

1

Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP

a-lice-150x150Roditelji djece s problemima u ponašanju, pod tim mislim na ADHD i spektar autizma, dane provedu u čekaonicama. Neke preglede čekamo po par mjeseci, a tada, nas pojedince koji želimo pomoći svojem djetetu okolina gleda kao bijele vrane.

Dok nije krenuo u školu moj Junak je svaki tjedan dana išao po pola sata kod logopeda. Napredovao je u govoru.

Ipak, kada je krenuo u školu, bilo nam je teško sve to organizirati.

TO SMO ŠTO JESMO

Posted on : 09-11-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

piše: Sonja Breljak
41040157_247285285991075_4579810699596791808_n (1)Berlin-Slavonski Brod/ Ne, nije ovo najava mog odlaska iz Berlina i dolaska u Slavonski Brod (iako bih, o kako rado!) već ugodno sjećanje iz toplih, ljetnih dana s početka rujna ove godine kad se negdje oko podne, nakon ljetovanja i odmora u Makarskoj, nađoh na Glavnom kolodvoru u Slavonskom Brodu.

Jasno, i samo ime grada a posebno boravak u njemu, budi tople uspomene kojima je po intenzitetu ravna tek Emilija, bijela ruža što

JUNAK JE PUNOLJETAN

Posted on : 05-11-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP 

majka-sin-ilustracija-e1460011046320Moj Junak će 5.11. (danas, op. u.) postati punoljetan.

Promijenio se na bolje, viši je od mene skoro za glavu.

Škola je sada već u punom zamahu i on i dalje ima „svoju tj. našu asistenticu“.

Potrudili smo se i tražili da ona ostane i u 4. srednje jer bi mu prilagodba teško došla, a ovako je ostalo sve isto.

ZA SVAKO OKO I DUŠU

Posted on : 05-11-2018 | By : admin | In : FOTOGRAFIJE

0

foto: Alfred Matijašević…    foto album

Ova nešto ugodnija i poduža jesen. Za svako oko i dušu ponešto. Pregršt prosutih boja, oblika, biserja …

IMG_4237

ČUDNE LI PRIRODE

Posted on : 06-10-2018 | By : admin | In : FOTOGRAFIJE

0

tekst i foto: Alfred Matijašević

IMG_2651Netom prošlo ljeto, a pristigla jesen ne zna kako se treba ponijeti; mada je mnogo predivnih boja i nedorečenih zbivanja.

PO POLJIMA CVJETNIM

Posted on : 27-08-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

0

Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2017.

tekst: Branislav Mikulić
resize-mirta_i_lavandaUzalud svo cvijeće holandsko kada mirisa nema.

Ja danas šetao po Visu, po poljima cvjetnim a miris ružmarina, bosilja, kantariona, kadulje i desetine drugih poljskih cvjetova i bilja razlijeva se sve do obale.

Pa pomislih kako ljudska ruka ne može sačiniti nešto slično tome.

Samo Tvorac kosmosa i harmonije po kojem on živi, tome je vičan.

SANJAJ

Posted on : 17-08-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

2

Iz naše arhive/ Objavljeno 04.09.2013.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
DSCN4765Ni koraka dalje! Što je iza? Hladna voda i daljina. Negdje tamo. Daleko. Velim, ni koraka dalje! Umor me svladao. U ove boje, trave, listove, cvjetove …spustit ću tijelo, glavu …zaspati snom dubokim, zdravim, pravim. Ni koraka dalje, mogu zgaziti koje živo biće, mrava, buba maru, leptira pri odmoru na latici cvijeta. Spustit ću pažljivo tijelo, glavu …Neka me u kolopletu boja i mirisa. San trebam. O, ljepote, o nestvarna li svijeta, bez bola, bez brige, bez muke. Pomilovat će mi listovi kosu, cvjetovi dodirnuti lice a vjetar će milujući mi tijelo popijevati meko:  spavaj …sanjaj …

ONAJ KOJI LJUBI SUNCE

Posted on : 13-08-2018 | By : admin | In : FOTOGRAFIJE

0

Iz naše arhive/ objavljeno 06.07.2017

foto: Josip Fajgl
19619257_10211764290214149_297550189_o
Suncokret: simbol sunca, ljepote, svjetlosti, vedrine, života, zajedništva, ponosa, uspjeha i dugovječnosti.  Suncokret je s jugozapada Amerike, točnije iz Perua i Meksika, stigao u Europu s misionarima u 16. stoljeću. U postojbini je uzgajan više od tri tisuće godina. Indijanci su mljeli suncokretovo sjeme i od toga izrađivali kruh. Od sjemena su cijedili i ulje. Za njih je suncokret bio simbol svjetlosti i plodnosti.