Pavao Martinis …iz zbirke pjesama Između jave i sna
Idu dani bezuvjetno
padaju zvijezde bezpredmetno
ja te čekam nonšalatno
dok ljubav gleda na nas sramotno.

Koga da nađem uvjetno
danu il´ noći nebitno
da tražim šibice il´ svijeće!!
da …samo blizu s ciljem može bitno.

Pavao Martinis …iz zbirke pjesama Između jave i sna

Riječi, riječi i samo riječi;
moje su riječi britke poput noža,
moje su riječi tamne poput noći,
moje su riječi i crne i bijele
krvave i suzne i lijepe i ružne.

Od mojih se riječi ježi koža
od mojih se riječi vesele i smiju i kad je možda.

Pavao Martinis …iz zbirke “Između jave i sna”
Gužva ispred samoće stoji,
tiha patnja nad njom bdi;
kuca, lupa na sve strane
znane i neznane.

Sve strane,planine i gore,
sve ulice nijeme,
svo mrtvo razbuktalo more.
I gore i dole.

Pavao Martinis …Iz zbirke pjesama Između jave i sna
Gledao sam gledao
daleko daleko
mrtvu tišinu
kako bere cvijeće.

Gledao sam
daleko daleko
listove duša
kako tišina premeće.

Pavao Martinis
I ovaj val kojeg struja nosi
k ustreptalom svjetlu što sjeti prkosi
sa svim čežnjama stvarnih preinaka u daljini zbilje
bjesomučno zove, moli, podrhtava,
plešući sa svjetlom i raspjevanom kišom
da ne izgubi zanos mladenačke, istinske ljepote.

Pavao Martinis
Ponekad, da …
ponekad se u stvarnosti budim vedar
umoran od sna živog ludim, i sve
sve mi se čini sivim tmurnim,
opet na zalasku sunca pokretnim
kao nestvarnim inim a znanim

Svi ti pogledi pusti,

Pavao Martinis
U nekim lutanjima ove zbilje
krivudavim slutnjama
neke meke tvrde boje
milije ti od milije, tražimo nešto …

U zaraslim prostorima nezavisnih
jedinih čuvara kuća
spojenih s napuštenim poljima
ovisnih gdje netko prije ruča,
netko poslije ruča.

Pavao Martinis
Kada bi našao puteve života
u sveopćim ciljevima (ne) istinskih ljepota
kada bi vraćao unaprijed uspomene ruža
skrivajući se u zumbulima krvavih sunca istinitih suza,

ti vratio bi opet jutru budnost saznanjem većim
negoli si sretan ili tužan
a manjim od sutona bačenog u more nadajuće zore

Pavao Martinis

Svu ljepotu ovog svijeta
Dao bih tebi

Tražio bi od cvijeta do cvijeta
Zime do ljeta od zore do mraka

Samo da te nađem

Pavao Martinis
Nesvjesna ljepota uspomena splaslih
na granici sreće odražava smješke,
u dubini duša obamrli vrisak
divnih visina opet pali svijeće

Tako u trenutku svojekakvih stanja
ostajemo začarani dahom života

Pavao Martinis
I što bi mi ovo trebalo
Da ljubav nisam htio
Što bi se dogodilo
Da svatove nisam zazivao

U okrutnoj zbilji života
Možda previše sam htio
Iako čistinu istine zaborava
Neću i nisam zaboravit smio.

Pavao Martinis
Večeras sam  bio i čovjek i majmun;
po stoti  puta u daljini neobuzdani klaun,
gospodin i čovjek uzavrelih želja
sam sa sobom veseljak u sjeni veselja.
U očima inim nepoznat gost
u rukama znanim (ne)poželjan post,

Pavao Martinis
U nekim lutanjima ove zbilje
krivudavim slutnjama
neke meke tvrde boje
milije ti od milije, tražimo nešto …

U zaraslim prostorima nezavisnih
jedinih čuvara kuća
spojenih s napuštenim poljima

Pavao Martinis
Iz nove knjige koja je u tisku  NEŠTO DRUGO (NEKOM) U OBRAZ

Zagledan u nebo čisto čujem zvuke
priljubljen u staklo gledam tople ruke.

Uz blagoslov zamagljena stakla
koji sreću nudi
veselo je sanjati
ima još tih ljudi.