5
Ostali su nam grobovi
da nas podsjećaju
na hrabre ljude.
Život svoj za nas su dali,
da nama ljepše bude.
Više od života i srca svog
nisu vrjednije imali!
A što činimo s darom?
2
Veronika Vere
Odnijeli me vjetrovi
negdje daleko,
u neku drugu zemlju,
u neki novi kraj.
Uvečer kasno,
gled’o sam dugo
u nebo, zvijezde,
4
Veronika Vere
Brzo je prošlo
moje djetinjstvo
u kojem sam
unatoč siromaštvu
i brojnoj braći
bezbrižno
nabijao loptu,
igrao se skrivača
i jahao trn
po zaprašenim
0
Veronika Vere
Danas te draga moja Majko
ne molim za sebe.
Niti ću plakati pred Tobom
zbog tuge i bola
koji me uništava.
Božja je volja
da patim,
da nosim teret silnih grijeha.
Da živim život u suzama,
0
Veronika Vere
Bila sam malo dijete
sa onim slatkim
nevinim osmijehom,
razbijenih koljena
bez tri prednja zuba,
ali sretna
jer tuga i brige
još nisu dotakli
0
Veronika Vere
I ovog jutra
kao i svih ostalih dana
sjedim za stolom
pijem kavu potpuno sama,
i razmišljam.
O suncu u mojoj domovini,
toplom pijesku na morskim plažama,
o planini svojoj, u kojoj
0
Veronika Vere
Upoznala ga je jednom,
tamo negdje na kraju grada,
krajem jednog napornog dana
u jednom osrednjem kafiću.
Sjedio je za okruglim stolom,
sa prijateljima, na piću.
Pogled je podigao
svojih plavih očiju,
2
Veronika Vere
Sjedim za radnim stolom,
preda mnom mapa života.
Na njoj ucrtani mnogi putevi,
ugažene staze,
osvojeni dvorci,
napuštene brvnare.
Idem dalje…..
Krčim šipražje i grmlje,
